Teodora i PiPi

Prelepo je PiPi

Za spas, trebam tvoju ljubav…



Oh mila, bezdušnici mi dah kradu
svevši život na:“ od danas do sutra!“
Jedino s pjesmom ne gubim nadu
nje radi, sviću mi sva nova jutra.

I dok sam tu, a kao da me nema,
tih u zalogaju žuljava kruha,
bez bijega od vlastita bremena,
odričem se svega, osim svog` duha!

Ne tuguj, bez poljubaca u pjesmi,
onih pogleda i bez osmijeha
ne daj srcu da bude voda česmi,
ljubav je svemu najljepša utjeha.

I voli me kao svih prošlih dana
jer ljubav je spas od ovog bezdana.

PiPi je napisao/la:

U srcu…


U srcu za te samo ljubav imam
S tisuću bodlji što žudnja stvara.
Riječi za koje još pjesmu nemam
Cvrće u žaru dok srce izgara.

Utjeha mi nisu pjesme pjesnika;
Ljubav koja lebdi iznad oblaka
U zanosnom poljupcu ljubavnika,
Bajnih poput mekih latica maka.

Ako mi je živjeti rad` tih rima,
Volio bih u njima naći Nadu
I biti iskra u njenim očima
Maljušni mig u ljubavnom pogledu.

Ah, rad` takvog trena valja živjeti;
Mre se, ako ne znaš tako voljeti.

U srcu ljubav imam


U srcu za te ljubav imam i cuvam
Strepim zeljom srca dok ti pisem ime
Razlivam se nutrinom, zudno cjelivam
Crpim slatki nektar ispisane rime.

Umnozicu zudnjom probudjene dane
Ljiljan tvoj sam nadjen u rosnoj livadi
U dolini kada nase jutro svane
Brizno me uzberi, poljubac ukradi.

A kad iznedris ljubav, ti me probudi
Vidim u tebi utociste umilno
Iskricama Nade ti ljubav utvrdi
Mislima prenesi u srce nemirno.

A to jutro sneno u mojoj blizini
Mozes da uzberes ljiljan u tisini.

PiPi je napisao/la:

Za spas, trebam tvoju ljubav…



Oh mila, bezdušnici mi dah kradu
svevši život na:“ od danas do sutra!“
Jedino s pjesmom ne gubim nadu
nje radi, sviću mi sva nova jutra.

I dok sam tu, a kao da me nema,
tih u zalogaju žuljava kruha,
bez bijega od vlastita bremena,
odričem se svega, osim svog` duha!

Ne tuguj, bez poljubaca u pjesmi,
onih pogleda i bez osmijeha
ne daj srcu da bude voda česmi,
ljubav je svemu najljepša utjeha.

I voli me kao svih prošlih dana
jer ljubav je spas od ovog bezdana.

Oh, zasto cutim, zasto se ne javljam
u surovoj borbi opstajem i zivim
tjeskobom duse vjecnu muku zbrajam
glavu povijam mislima brizljivim.

Pogleda umornog, objesenog lika
jednolicnost ubi i nostalgija
potcinjena svakom, lik trudbenika
cutim a u meni raste bundzija.

Uz sve to kazu, da sanjat' ne smijem
poglede i osmjehe zaboravim
zivot bez cilja to su iluzije
ljubav te vodi putevima krivim.

Dok sanjam u svetu prepunom boli
nek me svako smatra budalom sto voli.

Toliko sam puta prošao pored tebe


Toliko sam puta prošao pored tebe
ne osjetivši snagu i ljepotu sjene,
misleći, kako si miris još jedne žene
koji osjetih na usnama kad ih ljube.

Tvoj pogled, riječi, sve su promijenili,
sada si žamor mojih uzavrelih misli,
a svi tvoji osmjesi u sluh su urasli;
onaj dan kad smo samo crnu kavu pili.

Oh, rekao bih istinu kad bi ju znao:
Što je bilo u povjetarcu, tvojoj kosi,
i pogled topao i dubok, što donosi,
osim pjesme što sam ju za te ispjevao.

Molim te, ako znaš, ti mi reci: Tko sam ja?
Ili samo reci: Tko si ti, kad si mi čežnja?!

Snivaj milo moje …


Nada, temeljna pretpostavka vjere
u ljubav, onu iskonsku i čistu;
biva kad nam lik srce izabere,
kad osjećaji svakim trenom rastu.

A čula ko list na vjetru trepere
oh, kad ti potiču maštu blesastu;
nije li kad dušu svoju povjere
duši onoj s kojom ko kad srastu.

Snivaj milo moje, snivaj ko prije
jer u snovima nema zbiljske boli
i pusti nek` ti srce ludo bije.

Lako je voljeti onog tko voli;
čak i sunce tad` svijetli svjetlije,
kad netko nekog istinski zavoli.

Kako ljubav biva

Kako ljubav biva to oni znaju
koji su je sreli onoga casa
kad se oci duse prepoznaju
u nekoj rjeci ili boji glasa.

Iz mirne luke pokrenu se vali
na pucini ugledamo novi dan
i sve do tada, sto smo svetim zvali
sve se lako daje za jos jedan san.

I sanjamo cudno, k'o nikad prije
nekog ko nam sad citav zivot znaci
bez imena tog zivota nam nije.

Haljina se nova zbog njeg' oblaci
najljepsi osmjeh lice nam umije
a poljubac prvi ostaje najjaci.

Pjesnikov usud



Kada bih na tren mogao biti pjesnik,
a tvoj osmijeh više od male fotke
koju sad brižno čuva pohaban dnevnik
baš kao i nadom ispunjene retke.

Vršci prstiju često lutaju licem
diraju kosu i lijepi osmijeh.
Potajno uvijek završi poljupcem
taj naš sastanak što ga nazvaše grijeh.

Još samo malo žudnje i boli ištem
i svaki će redak dnevnika zapjevat
dok u ljubavi tako zaljubljen rastem
s usana pjesmu da mogu ti darovat.

Nije li takva ljubav pjesnikov usud
a riječi, stihovi koji stišću grud.

Neke nove rime

Pa, zar nisi pjesnik, u rimi si rodjen
pjesnik britka uma za tebe se kaze
pa i dnevnik stari sa briznoscu vodjen
zove tvoje ruke da uspomene traze.

Zar ta mala slika jos ti srce grije
a njen osmjeh radost u tebi donosi
vjeruj, moje srce jos za tebe bije
sto ti meni pises, time se ponosim.

Nada je tu a sad raste nesto vece
bol i tuga bice proslost pjesnikova
sa usana mojih tebi pjesma krece
novi stih prima zudnja ljubavnikova.

Sacekaj jos malo i srce ce znati
neke nove rime tebi ispisati.

Jesam li živ il živim kroz pjesničke slike?




U tvojim očima, modrina i dubina
kao ljetni suton na obali jezera
bez daha u trenu, postaješ mi sudbina;
danas neće biti dostatan potez pera.

Trebaju mi tvoje usne, tvoja blizina
ruke u kojima će plamtjeti nevjera,
glatko-nježni krajobraz svih tvojih oblina,
uzdah, kojeg nema u tragu nalivpera.

Koliko ću skupiti zvijezda pod kapke,
il mirisnih uzdaha punih omorike,
čekajuć` nadu i te njene oči ljupke.

Zar samo stih oživit može ljubavnike
maštovit i stvaran ko njene ruke gipke.
Jesam li živ il živim kroz pjesničke slike?