Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


 
Početna stranicaLatest imagesPretraľnikRegistracijaLogin
oľujak 2024
ponutosričetpetsubned
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031
CalendarCalendar
Similar topics
Latest topics
» O Tvorcu, andjelima i nebu
PiPi i Vučko Icon_minitimesri srp 19, 2017 11:56 pm by Teodora

» Pitanja ...
PiPi i Vučko Icon_minitimepon sij 28, 2013 1:51 am by Darling

» PiPi - poezija
PiPi i Vučko Icon_minitimesub oľu 31, 2012 1:09 am by PiPi

» Teodora i PiPi
PiPi i Vučko Icon_minitimeuto sij 31, 2012 2:27 am by PiPi

» PiPi i William Shakespeare
PiPi i Vučko Icon_minitimepon sij 23, 2012 4:25 pm by PiPi

» Obavjesti...
PiPi i Vučko Icon_minitimepet lis 21, 2011 12:11 am by PiPi

» Rimarij....verzija za testiranje
PiPi i Vučko Icon_minitimečet lis 13, 2011 10:25 pm by PiPi

» Pitanja,odgovori, komentari...
PiPi i Vučko Icon_minitimesub ruj 10, 2011 9:56 pm by PiPi

» Zal Kopp, moja poezija
PiPi i Vučko Icon_minitimepet srp 29, 2011 8:51 pm by PiPi

» Herman Hese
PiPi i Vučko Icon_minitimesub lip 04, 2011 3:01 pm by Teodora

Online
Ukupno je: 1 korisnik/ca online; 0 registriranih, 0 skrivenih i 1 gost.

/

Najviše korisnika/ca istovremeno online bilo je: 20, dana pet vel 02, 2024 12:26 am.
FlagConter
PiPi i Vučko Pageviews=1

 

 PiPi i Vučko

Go down 
Autor/icaPoruka
PiPi
Admin
PiPi


Broj postova : 240
Reputation : 12
Join date : 02.11.2010
Age : 56
Lokacija : Hrvatska

PiPi i Vučko Empty
PostajNaslov: PiPi i Vučko   PiPi i Vučko Icon_minitimeuto stu 09, 2010 12:55 am

....bilo jednom na internetu....
ovo je trag jednog kratkog pjesničkog prijateljstva...
iskereno se nadam da će se jednog dana iznenada ponovo pojaviti kao što je i nestao, pjesnik pod imenom vučko...

Osmijeh ti ostavljam...PiPi



PiPi;
Vi, tek mali ljudi...

Vi, što sanjarite, tek mali ljudi
vaši su pusti oblaci bijeli,
stotinu želja što vam stišće grudi
do Marsa bi čak i dalje letjeli.

Vi, što vam tek luda misao žudi,
riječ po riječ u stih bi složit` htjeli,
bez želje da o tome netko sudi
kad naum ste svoj u djelo sproveli.

Sad prstom čak i u sjenu upirete,
ko sirot kad brani sirotinju svoju
ne žaleć` život, uludo ginete,

rad stihova što će kratko da traju;
ljudskosti svoje vi se odričete,
dok usta pogrdne riječi rigaju.



vučko;


Mi, mali ljudi greškom rođeni
toliko u ovom Svetu nebitni,
svojim jadnim željama vođeni
u svojim osećanjima tako sitni.

Mi, što prljamo uzvišene umove
svojim rođenjem i postojanjem,
zakoračismo na njihove drumove
sa svojim niskim,pučkim osećanjem.

Mi, što za bol i tugu ne znamo
niti šta je to ljubav i sreća,
ne možemo da se obuzdamo,
pišemo, i to je naš greh, naša nesreća.

Mi, mali ljudi, prljavog semena potomci
klošari bedni, ovog života dronjci.


vučko;
,,,..........BUĐENJE............


Probudih se u toru jednom,
u moga života okruženju,
pitam se, šta će meni bednom
da pišem o sebi i svom htenju.

Ko meni,običnom pastiru
da imam misao dopušta,
i sve te nemušte reči što naviru
ko to kroz moja usta,moje ruke pušta.

Umesto da u tom blatu nestanem
u toj prljavštini svoga postojanja,
ja moram da pišem, pesnik da postanem
bez trunke savesti, bez traga kajanja.

Možda to i nisu moje pesme
i ja ih prazirem celim bićem,
ko mi to dopušta, a u stvari ne sme
dozvoliti da ih ovaj pastir tek, sriče.



PiPi;
Buđenje pjesnika


Pitaš li me, znam li što o tom htijenju,
reći ću kratko, kol`ko mi stih dozvoli;
i ja se budim u tužnom okruženju,
ko neuk pjesnik da piskaram o boli.

To što nas tjera u nama od nas veće,
zasigurno duša kroz naš stih govori,
pastirsku pjesmu o životu bez sreće;
pun žara, pastir, dok piše ko kad gori.

Samo u pjesmi može da zaboravi,
I da bez savjesti i kajanja, pjeva.
Ako misao ta u tebi boravi,
uvidjeh to, pa pero ne oklijeva.

Dobro zboriš; Tko li zabraniti smije,
taj priprost govor duše najiskrenije!


vučko;

Reči ne mogu zaustaviti
kada iz moga srca krenu,
boli teške ne mogu sakriti
da ih nema,u meni da svenu.

Kuljaju iz svih mojih pora
iz svakog dela bića moga,
poput besne rulje, tog čopora
nesvestan zašto pišem i za koga.

Da nije tako i ja bih svenuo
zajedno sa svojom tugom,
i zato sam ih u pesme odenuo
potpuno nevičan stilu drugom.

Delim ih sa ljudima sličnim meni
koji su bolom i tugom ispunjeni.


PiPi;
Dva gusana



Ti zboriš meni, a ja zborim tebi,
ko dva gusana kad siktati krenu,
hvaleć` se svojim perom: Tko gubi,
jedan drugome dok prave veću sjenu?

Pišeš, da ti pora, pisati mora,
i da u svakom djelu bića svoga,
za sutra zri, i poneka metafora;
ko šećer za kraj, stila božanskoga.

Al znaj dok pišem, ja na prste brojim
slažuč` rime tako da sonet tvore,
dok pišem čas se veselim, čas bojim,
kritike one srcu mom` najgore.

Usud tvoj ko usud moj, vazda isti;
samo pjevajući možemo rasti!


vučko;

Svestan da sa gospodinom zborim
istinskim umetnikom pisane reči,
želim da dostojnim sonetom odgovorim
dok moj stih pred Vašim kleči.

Ne znam da li sam toga dostojan
pa sa mnom delite stihove i rime,
al' ja ću k'o pesnik pristojan
popiti jednu u Vaše ime.

Naša sudba je možda slična
dok razlivamo bol kroz pesme,
nimalo laka,još manje obična
toliko teška,toliko potresna.

Zahvalnost Vam šaljem za sve rime
svaku strofu i predivnu pesmu
i što ste me učinili ponosnim time.


PiPi;
Zahvalu ti šaljem, pjesniče vrli



Ne mozgaj puno, imaš il` nemaš sreće
već reci ko što kažem; blago meni,
to ti velim ko sretnik, sreće veće,
kad svaki tvoj stih, moju pažnju plijeni.

Da, možda danas tvoj stih pred mojim kleči,
a već sutra, stih će tvoj od mog bit` veći,
kažem jer vidim, tvoje zlatne riječi
u nakani vrloj, s perom doseći.

Ko mi sad čast veću udijelit može,
kad pjesnik čašu diže u moje ime,
rad hvale njegove, molim te moj Bože
podaj mu, što meni želi, vječne rime.

Zahvalu tvoju rado u srce primam,
svoju šaljem, što za te u rimi imam.


vučko;
.............ODGOVOR.............


Svaka Vaša strofa, lepotom prošarana
misao svaka od zlata vrednija,
k'o Božijom rukom da je ispisana
za srce prianja i duši prija.

Dozvolite učeniku, duši smernoj
da se jednim dubokim naklonom
i jednoj suzi sasvim nenamernoj,
zahvali, zadivljen Vašim poklonom.

Ja nemam snagu da dosežem vrhove,
odveć leta na plećima nosim,
to je zadatak za snažne i mlade umove.

Hvala Vam što mi približiste lepotu soneta
otvoriste oči za nove svetove,
pozdrav Vam šaljem do novog pesničkog leta.


PiPi;
Četrdeset i neka…


Varaš se starče, ovo ti veli starac,
zar po govoru dokučit nisi mog`o,
ovih sonetnih stihova, star je tvorac,
sonet ga među jednakima izdig`o.

Navrših četrdeset ljeta i zima,
kad spoznah ljupkost govora iz davnina.
Otad, nosim ga tri zime u grudima,
da zborit mognem kad god mi je milina.

A htjedneš li nešto od mene naučit,
naoružaj se strpljenjem, miljeniče,
sonet, to boj je krvav, mogu ti jamčit.

Pravu misao izabrat, taj što sriče
teško je vjeruj, škrt bit a opet rječit
s mišlju tom pozdrav ti šaljem pjesniče.


vučko;
...........PEDESET I NEKA.......

Voleo bih pevati lepotom soneta
i ljupkom milinom što u sebi nosi,
da opija mirisom najlepšg cveta
starac ovaj sedi njim' da se ponosi.

Voleo bih da je moja umorna duša
sposobna učiti te predivne rime,
pisati da smogne, a ne da ih sluša
pa da više nema žaliti za čime.

Strpljenja imam, godine mi zbore
al' za krvav boj nema u me' snage,
to drhtave ruke tugom govore.


PiPi;
Jalovo ti nije slovo…


Oh, starčiću, jel` te broj godina brine
zar sijeda kosa, za boj, presudna je
il ruka drhtava, vična stihu nije
pa se bojiš da te tko u grob ne rine?

Sve to istina nije, znam ti vrline,
srce tvoje za stihom još ludo bije
u dubini svojoj, za boj, želju krije,
jer srce bez pjesme, gubi se i gine.

Dodati na kraju još mogu i ovo:
Što će ti ljupkost i ljepota soneta
kad tvoje slovo ni sad nije jalovo.

No, skupiš li hrabrost i daš si zavjeta,
do tebe stat će taj što piše ubavo
rame uz rame sve do kraja svijeta!


vučko;
.........ZA BUĐENJE,HVALA!...........

Od vaših reči krv mi plamti
skoro da čujem otkucaj srca,
rame uz rame mi ćemo stati
ma, nek' se lije junačka krvca.

Oštrim pero za boj se spremam
vraća se čvrstina mojoj ruci,
više nikakvih strahova nemam
sonet ću pisati u sopstvenoj krvci.

Z svaki stih,strofu baš svaku
uz Vašu pomoć boriću se hrabro,
osećam snagu u svakom koraku
znajući da sam pravi put odabr'o.

Hvala Vam za buđenje pesniče vrli
što u meni bije mladića bilo,
u bitku za sonet s ponosom hrlim.


PiPi;
Otud počni


Prije no što počneš, u glavu si turi
misao vrijednu, svaki stih prebroji,
broji dva puta, pusti da misao zri
dok rimuješ kako u zakonu stoji.

Misao ne umotavaj, jasno zbori
i o iskrenosti nikada ne dvoji,
jer uvijek postojat će licemjeri
rad tebe i njih ovaj svijet postoji.

I stiha mani se onog bezimenog
ko čovjek je on kad ga tko obezglavi,
ti i stih vrijedni ste imena dičnog.

Je li taj put odabrani, onaj pravi
poslije prvog soneta napisanog,
znat ćeš, ako u srcu sreća boravi.



vučko;
........POKUŠAVAM........

Preborjavam stihove,na rimu pazim
pokušavam stvoriti misao konciznu,
nisam siguran da se baš snalazim
i zato molim pomoć za dušu poniznu.

Srce sam otvorio, izložio ga vetru
svih divnih ljubavnih osećanja,
bojim se gubljenja u tom etru
nabujalih emocija i lepih sećanja.

Želim biti potpuno iskren
dok o uzvišenoj ljubavi pišem,
da ne zvučim k'o polupismen
oslobodim se,lagodno da dišem.

Da li u sebi nosim taj momenat,
tu magiju pisane reči
ili sam samo običan diletant.

Dilema je to koja me muči
svakim ispisanim stihom,
al' ja sam uvek spremna da učim.



PiPi;
Znaš li…


Kad god sam ti pisao prijatelju,
odgovor uvijek pošalješ iskren
i ovaj puta ispuni mi želju
da živeć` ne kopnim, tugom izmoren.

Jel znaš, reci; žudnje tajnu najdublju,
posred srca tko li nosi taj znamen
taj, jel sam, što pjeva nošen ljubavlju
pa žarko gorim na svaki njen spomen.

Kad zgodno ti bude napiši mi stih,
jer utjehu trebam od pravog znalca;
kako se čuvat strelica odapetih.

Do tad će mi žudnja bit` , tuga srca;
njenih bokova nikad dosegnutih
i maštanje onog prvog poljupca.


vučko;
.......VOLEO BIH TI POMOĆI.....

Tešku zadaću pred mene stavljaš
prijatelju dragi što te tuga mori,
al' jednu važnu stvar zaboravljaš
za žudnju ne postoje pravi odgovori.

Srećan si što nosiš ljubavi znamen
i čežnju za njom, što srce ti kida,
neka te greje taj predivni plamen
pevaj samo njoj bez imalo stida.

Zar zaista želiš izbeći strelicu
kojom ti Amor pogodi srce,
vidim ti osmeh ljubavi na licu
čujem kako klija to Božije zrnce.

Iskreno ti kažem srećom si pozlaćen
tvoj ljubavni plam biće ti uzvraćen.


PiPi;
Bit ćeš onaj koji sa mnom slavi



Bol bolovat sad je lako, rad ljubavi
jer u tvome stihu pronađoh utjehu,
pa mi sad prija samoća u noć gluhu
dok mi u srcu moja mila boravi.

Mudro zboriš o žudnji, znaš razlog pravi,
sad mi je bol i sreća u istom dahu
kad splasnu tuge nadat ću se smijehu
a ti ćeš bit onaj koji sa mnom slavi.

Veličam ti ime i pozdrave šaljem
oprost molim, što te svojom žudnjom morim
za dužnika me smatraj jer ti dugujem,

uz tebe, sam sa sobom lakše se borim.
A već ovaj tren, pero piše s ciljem,
o ljubavi ću pjevat` u kojoj gorim.



vučko;
...........Slavićemo...........

S tobom ću slaviti u ovoj noći
dizati čašu za gospu ti milu,
dok ti joj pišeš o ljubavnoj moći
sa perom u ruci i sveskom u krilu.

Ne moli za oprost, svoga prijtelja
tvoja me žudnja nikako ne mori,
srešćemo se u noći prepunoj veselja
dok tvoje srce o njoj slatko zbori.

Pevaćemo zajedno pesme ljubavne
o tvojoj miloj što u srci plamti,
vratićeš lepe osećaje davne
dok pevaš o ljubavi koja se pamti.

Sve što ti na umu večeras joj zbori
nek i njeno srce istim žarom gori.



PiPi; pjesma iz arhive...
Pjesnik sam i ne umijem drugačije



Pjesnik sam i ne umijem drugačije
buntovno mi srce za pravicom žudi
i ne ištem više no što mi milije
komadić neba za ispaćene grudi.

Zar bi bilo za te; šutjeti mudrije
križat ruke grčiti se nekoj nadi,
il` k`o pjesnik biti što mu srce bije
prije nego li ga osudiše ljudi.

Ne dvoji ti o poznatoj mojoj sudbi
laka zemlja naposljetku svakog čeka
al` neće nebo za svakim grmjet gromko.

Smrti se ne odupirem i kosidbi,
jer tijelo nam nije za dovijeka,
već duša; u stihu slovo elegijsko.



vučko;
............PESME TVOJE............


Pesme su tvoje u srcu mome
ti si putokaz za pesnika svakog,
osećam patnju u stihu tvome
za tobom idem sigurnim korakom.

Ne plaše me osude drugih ljudi
uz tebe pisati tako je lako,
i u meni sve za pravicom žudi
zahvaljujuć' tebi visine dotakoh.

Nebo će za tabom sigurno grmeti
svaku tvoju pesmu suzom ispratiti,
o tebi će se pisati veliki soneti
tvoju veličinu pesnik će da shvati.

Posle tvog odlaska, svi će te slaviti
pesme će tvoje veličati mnogi,
u svakom ćeš srcu večno boraviti.



PiPi;
Do onog dana…


Poslije tvoje hvale, lako je umrijet,
uzalud mi nije pjesničko htjenje,
tko je ko ja, taj će to i razumjet,
trajat će i kad stanem, putovanje.

Pjesme svoje sa sobom nosit neću,
al naći će one mjesto na nebu
gdje znati ću tko mi pali svijeću,
ispod stiha što pisat će na grobu.

Vrijeme, što mi je još preostalo
s tobom želim podijelit pjesniče,
prijateljstvo mi stih obogatilo
pa iz duše svaki dan novi niče.

Hvalu ti šaljem za dane i hvale,
do dana kad mi oči budu pale.



Vučko;
..........Neću dočekati.........

Ja ću otići svakako pre tebe
čekati te na vratima divnoga Raja,
i biću jako ponosan na sebe
kada te ugledam u svetloti sjaja.

Na tome mestu prepunom pesnika
klanjaće se tebi i geniju tvome,
i sve će da zvoni od tebi usklika
a ja ću se radovati prijatelju mome.

Na tvome će grobu paliti se sveće
u slavu tvoju i u tvoje ime,
poštovaće tvoje pesničko umeće
iznad tvog uzglavlja ljubiće ti rime.

Hvala ti što me smatraš svojim prijateljom
nadahnut mojim pesmama iskrenim,
hvala ti što mi dušu činš ispunjenom.



PiPi;
Još ti vrijeme nije…


Otkud samo ta misao suluda,
zar ti posred čela piše vrijeme
ne želiš valjda pred Boga ko Juda
rad pomisli te usne mi nijeme.

Oh prijatelju zavrijedit treba,
kroz muku žuljeva i rime pera,
to svoje mjesto i vrijeme neba,
tako nam kaže svaka naša vjera.

Možda si muku žuljeva prošao,
za dokaz taj imaš sijedu kosu
rime raja možda si pronašao
al napisao nisi pjesmu glosu.

Stoga ne brzaj, već prijatelj budi
i sutra me s novim stihom (pro)budi.



Vučko;
……….Bude me.............

Budi me pesma na mom prozoru
prepoznajem te stihove i rime,
to prijatelj moj u ranu zoru
sonetom doziva moje ime.

Zabrinut zbog moje pomisli lude
kori me svojom rečju prijateljskom,
njegove strofe osmeh mi bude
nije još vreme mom putu nebeskom.

Prijatelju dragi ja ti vjeru dajem
kunem se u ovu moju sedu kosu,
još uvek ću blistati životnim sjajem
nit' ću skoro pisati moju pesmu glosu.

Evo,ovog jutra stihove ti nudim
mirno mi spavaj prijatelju
ja neću svojom tugom da te budim.
(....nikada više.....)



PiPi;
Glosa; o htjenju, pisanju, umiranju


Požuri da život tvoj „glosa“ krasi,
ako ti je htjenje ko pjesnik mrijeti;
hir me moj tjera, taj stih poželjeti
kako se bliže moji zadnji časi.

Ne čekaj, život ti ništa ne daje
Ko sjena kroz njeg` hodim, ako ćutim,
znam biti će kasno kad jednom shvatim;
a život ljudski redom kratko traje.

Život je naš sve ono što nestaje
što ostane je život, što je bio,
dok gledam koda sam se izgubio,
vidim da vrijeme ni hipa ne staje.

Pišući doživjet ću sjede vlasi,
no hoću li stihom nebo dodirnut
strepim sada prije no što sam pognut,
i lažna nada pomalo se gasi.

Jel` uludo pjesnik ljubavi biti
kada znam, da ljubav traje ko vječnost
možda je ljubav taj put za budućnost
mislima velim: o ljubavi niti.

Zato pjevam o tvom i svom imenu
o svetoj ljubavi i prijateljstvu,
a misao ne dam onom prokletstvu;
zborit ne smijemo, jer u svakom trenu,

riječ si mogu vidjet pogaženu.
Zar nam stih ko studen treba hučati
pa kao da će iz neba padati,
snijeg kao novi nestaju i venu,

ti ljudi što nam mogaše značiti
dok smo za svoga života pjevali
o bolima, ne misleć` ispijali,
snage nam tijela; mirni ćemo biti:

Mrtvi, za one koji još požive
i bez siječanja na takvog pjesnika,
nestat će njegovog stiha, preslika
s njim će sve nade prestati da žive.

Htjenje, života potporo i snago
ojačaj stih u kome sam pjevao,
mudrost budi, a ne ona misao
s kojih smo bili u zabludi dugo.

Neka se svatko u stihu nadmaši,
neka piše što mu srcu sad milo
u pjesmi neka bude da se skrilo,
sve što veseli, boli, srdi, plaši;

U pisanoj pjesmi pjesnika nekog
da mognem pronaći pute života
sveg onog što se zove grjehota
te ćemo spoznat da često i drugog

iste dvojbe more, dok ko ja žive,
ishitrenost što iz srca izvire
(nije to što se pred drugog prostire)
privlače stvari lažljive i krive;

Uzalud misao onog što plaši
I htjenje da pjesma glosa zaživi,
ako nas stih, umrle ne nadživi,
uzalud da su uzdisaji naši.


vučko;
....O htenju, pisanju, umiranju...


Posle toliko godina bez volje
za radošću, ljubavlju i životom,
uz tvoje pesme se osetih bolje
skoro da zračim stihova lepotom.

Probudio si me k'o kiša jesenja
što mi na prozor kucka uporno,
vratio si mi izgubljena htenja
razigrao ovo srce mi umorno.

Pružio si ruku prijateljsku, iskrenu
dao mi snagu da ponovo pišem,
iz očiju izbrisao tešku koprenu
naučio me da kroz pemu dišem.

Sada mi je umiranje tako lagodno
pomisao na Smrt mi osmeh mami,
uz tebe prijatelju lako je i prirodno
iznedriti pesmu da više ne čami.


Vučko;
...........ZAHVALJUJUĆI TEBI...........



Osmijeh ti ostalvljam....PiPi

"Neka se svatko u stihu nadmaši,
neka piše što mu srcu sad milo
u pjesmi neka bude da se skrilo,
sve što veseli, boli, srdi, plaši;"


Misao me tvoja s' početka zastraši
tvoj mi pak' moto, slatku zadaću nudi,
sve u meni opet za pesmom žudi
NEKA SE SVAKO U STIHU NADMAŠI.

Budi se moje krvi, mojih vena bilo
duša se moja od radosti kravi,
to jedan genij, pesnikom me pravi
NEKA PIŠE ŠTO MU SRCU SAD MILO.

Pesma mi se evo sklupčala u krilo
kao ljubavnica, kao gospa bajna,
o kojoj se ćuti, k'o misao tajna
U SRCU NEKA BUDE DA SE SKRILO.

Prijatelju dragi, ništa me ne straši
uz tebe napisah sve što mi na duši,
iznjedri mi krik, što vazda me guši
SVE ŠTO VESELI, BOLI, SRDI, PLAŠI.



PiPi;
Rasprava o slobodi…



Nadam se da ti je stigla do uha,
rasprava moja o našoj slobodi,
slučajno se nađoh u toj prigodi
da govorim o slobodi bez straha.

Ustvrdih, san je to svih siromaha,
a samo bogatima ona godi,
kesa dukata u slobodu vodi,
gdje lako možeš ostati bez daha.

Misliš li da valja žudjet za time
il sloboda nije to što ja velim;
samo svijetla strana naše tame.

Misao o slobodi, čuti želim
u stihu tvoje jedinstven rime
s puno poštovanja je te molim.


Vučko;
........Rasprava o slobodi........


Sloboda jeste stanje naše duše
doživljaj o kome se toliko sanja,
naša stvarnost koju drugi guše
i bogatstvom kupuju takva osećanja.

Istorija ne poznaje pravu slobodu
u punom značenju te svetle reči,
ona još nije data ljudskom rodu
želja je samo što u nama ječi.

I dok nas misli o slobodi mame
da s puno žara o njoj pričamo,
ta slabašna svetlost naše tame
nije dovoljna da je uživamo.

Na slobodu gledamo svojim okom
nespremni da spoznamo patnje tuđe,
da ta patnja teče našim krvotokom.



PiPi;
Slutnje…


Ima li od ovog dana tužnijeg,
kad nema tvog lika na horizontu;
kada nema te na pjesničkom gruntu,
imena tvoga, najglasovitijeg.

Ima li veze s pjesmom tvoj bijeg;
gine li srce na ljubavnom frontu,
ako si sreo gospu dominantnu?
Oh, nema od tog boja otmjenijeg.

Svu svoju tugu tad srećom ću zvati
i molit ću za te moj prijatelju
svakoga dana kad ćeš nestajati.

Al slutnju imam i crnu, najdublju
stoga te neću prestat` dozivati;
odagnat` želim misao đavolju.

..........




[Vrh] Go down
https://pipi.forumcroatian.com
PiPi
Admin
PiPi


Broj postova : 240
Reputation : 12
Join date : 02.11.2010
Age : 56
Lokacija : Hrvatska

PiPi i Vučko Empty
PostajNaslov: Re: PiPi i Vučko   PiPi i Vučko Icon_minitimepon sij 31, 2011 7:57 pm

Čemu suze...


Ne vidjeh dugo zlatnih rima trag
u stih utkanu tvojih misli nit;
sila tih suza će te ocrnit,
plačući tol`ko odnijet će te vrag.

Čemu suze kad mnogima si drag,
čista srca u duši plemenit,
od svoje se tuge nemoj branit
al za tugu tuđu ne pređi prag.

Znam! Reći ćeš mi: Ja to ne mogu,
oči pjesničke vide bijedu
i pjesme su vapaj milom Bogu!

Velim; ne pokoravaj se sudu
onih što živeći ruše slogu,
umrijet će ne vidjevši nadu.
[Vrh] Go down
https://pipi.forumcroatian.com
 
PiPi i Vučko
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» PiPi - poezija
» PiPi - 99 ljubavnih pjesama
» Slavko Kukec-Pipi,Sabrane pjesme

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
 :: poezija članova :: poezija članova-
Forum(o)Bir: