Početna stranicaCalendarFAQPretraľnikČlanstvoKorisničke grupeRegistracijaLogin
prosinac 2018
ponutosričetpetsubned
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31      
CalendarCalendar
Similar topics
    Latest topics
    » O Tvorcu, andjelima i nebu
    sri srp 19, 2017 11:56 pm by Teodora

    » Pitanja ...
    pon sij 28, 2013 1:51 am by Darling

    » PiPi - poezija
    sub oľu 31, 2012 1:09 am by PiPi

    » Teodora i PiPi
    uto sij 31, 2012 2:27 am by PiPi

    » PiPi i William Shakespeare
    pon sij 23, 2012 4:25 pm by PiPi

    » Obavjesti...
    pet lis 21, 2011 12:11 am by PiPi

    » Rimarij....verzija za testiranje
    čet lis 13, 2011 10:25 pm by PiPi

    » Pitanja,odgovori, komentari...
    sub ruj 10, 2011 9:56 pm by PiPi

    » Zal Kopp, moja poezija
    pet srp 29, 2011 8:51 pm by PiPi

    » Herman Hese
    sub lip 04, 2011 3:01 pm by Teodora

    Online
    Ukupno je: 1 korisnik/ca online; 0 registriranih, 0 skrivenih i 1 gost.

    /

    Najviše korisnika/ca istovremeno online bilo je: 10, dana sri kol 23, 2017 7:59 am.
    FlagConter

    Share | 
     

     PiPi - 99 ljubavnih pjesama

    Go down 
    Autor/icaPoruka
    PiPi
    Admin
    avatar

    Broj postova : 240
    Reputation : 12
    Join date : 02.11.2010
    Age : 51
    Lokacija : Hrvatska

    PostajNaslov: PiPi - 99 ljubavnih pjesama   pet stu 05, 2010 10:09 pm





    Autor o knjizi „99 ljubavnih pjesama“

    Svatko od nas ima svoje velike uzore iz svijeta velikih pjesnika, pa tako i ja. Ova knjiga bi se mogla podijeliti u tri cjeline, tri različite forme soneta. Prvi i najveći dio pjesama potječe iz perioda u kojem sam čitao Pabla Nerudu i njegovu knjigu „100 soneta o ljubavi“ koja me navela da se okušam u takvoj vrsti pjesničke forme. Naravno pišući kao i Neruda te prateći samo vanjsku formu. Stoga većina pjesama baš kao kod Nerude, odgovara samo vanjskom izgledu soneta. Naslov knjige je simbolički odabran u to vrijeme i usko je vezan s knjigom „100 soneta o ljubavi“ . Sljedeće dvije cjeline su isprepletene ; u drugom dijelu knjige pišem pjesme u dvanaestercu i pratim vanjsku formu soneta te su posljednji dio soneti u dvanaestercu. Moram napomenuti da prve sonete pišem nadahnut sonetima Williama Shakespeare koji su me u potpunosti oduševili, kao i soneti Francesca Petrarca.
    Pjesme koje su napisane pod izravnim utjecajem nekog od velikana poezije označio sam podnaslovom te pjesme, odnosno autora pjesme.Posebna cjelina ove knjige odnosno dodatak ovih devedeset devet pjesama je cjelina nazvana „sonetni vijenac“ u kojoj ima petnaest pjesama. Moram istaći i činjenicu da je ova knjiga nastala u periodu od stotinjak dana, te je svakodnevno pisana s mnogo ljubavi i entuzijazma, a vi kao čitatelji donijet ćete svoj sud.


    Slavko Kukec
    Sonetni vijenac

    Ne bih želio opteretiti pjesme koje se nalaze u ovom poglavlju oštrom kritikom koja bi išla u smjeru koji sam po sebi podrazumijeva naslov Sonetni vijenac. Doista, sam naslov zahtjeva mnogo više od onog što sam napisao u ovom poglavlju. Želim se osvrnuti na ono što je napisano. Pjesme su pisane u desetercu i svaka pojedina pjesma kao zasebna cjelina soneta ne ispunjava sve kriterije prave sonetne forme. Naime, prva i druga katrena nisu povezane zajedničkom rimom kako dolikuje sonetu već su odvojene u zasebne cjeline dok drugi dio od dva terceta imaju povezanost zajedničkom rimom. Na samom početku donio sam odluku o upravo ovakvom izgledu budućih soneta koje sam počeo pisati; naravno, oni koji razumiju bit Sonetnog vijenca će se složiti sa mnom da sam si u samom početku olakšao pisanje ovih petnaest pjesama uokvirenih pod naslov „ Sonetni vijenac“. Nadam se da svi ovi nedostaci neće umanjiti ljepotu i trud uložen u ove pjesme.Posebno želim istaći da ovu cjelinu gledate kao svojevrsnu zahvalu mene kao pjesnika ženama kojima sam pisao, kojima se sada i zauvijek divim, jer što je pjesnik bez svojih muza.

    Slavko Kukec



    Iznad stihova

    I

    Draga moja, bezbroj puta ljubljena,
    pisati želim čudne ljubavne sonete.
    U spomen imena tvoga i ljubavi
    što teče kroz vene k srcu ludom.

    Nije za tebe i mene zlatni stih soneta,
    božanske stihove ostavljam bogovima
    jer ljubim te svojom jednostavnošću
    vrelim usnama što pucaju na vjetru.

    Ne prepoznaš li oči u slici vremena,
    znaj, tvoje su jer vidim ih u bojama
    kako se prelijevaju iz svjetla u tamu.

    Svaki gnjev, svaku suzu moja ljubljena
    živio sam radi tvoga zvučnog imena:
    -Ne saginji glavu, ljubav si, iznad stihova.



    Prijatelj

    II

    Nemam prijatelja po imenu Pablo
    koji bi me mogao utješiti ili hrabriti.
    Drugačija su imena mojih prijatelja
    I, malo, stvarno malo ih u srcu ima.

    Nisam žalostan niti se radi toga kajem.
    Život je rijeka što sprudove stvara
    i ostavlja iza nas nasukane dane jada
    težeći k nekim novim prostranstvima.

    Čuvar sam silovite al` prekrasne rijeke,
    hirovite rijeke života s obale dvije,
    Ti, moj si prijatelj kad god te zazovem.

    Pjevam ti, a vjetrovi nek` nose glasnu jeku,
    Daleko, još dalje, još mnogo, mnogo dalje.
    - Prijatelja imam i najveću ljubav života.



    Imenom tvojim …

    III

    Đurđica, ime prekrasnog cvijeta
    što crpi iz zemlje dobrotu svijeta,
    ljubeći sunce svojim licem bijelim,
    cvateš i mirišeš u rukama berača.

    Kaplja znoja uzdahom začinjena,
    napaja onu istu rijeku našeg života
    ne bi li razblažila svu sol i bol rana
    - Neka te, pronaći pravu mjeru si znala.

    Imenom tvojim ja svijet moj zovem,
    a svako slovo ko` iskra užarena
    pali vatre u dubini duše razigrane.

    Dopusti da trajem, da se nadam i sutra
    kako ću dovijeka zazivati tvoje ime
    dok na koncu izgorim,ljubeći usne vrele.



    Moja si hrana …

    IV

    Koliko trpljenja ljubav u sebi nosi
    ne brojeći sve naše protekle dane,
    znamo samo ti i ja, gdje su samoće
    i okrutni dani što ledili su krhke kosti.

    Koliko radosti kroz ljubav istječe
    poput meda iz košnica s vrhova grana,
    kako li su samo slatke te usnice
    što kušale su nebesku hranu bogova.

    Ti i ja k`o dva luda mornara na rijeci
    i danas plovimo neustrašivo, živimo
    ne bojeći se silnog vihora ljubavi.

    Hrana si moja za svako novo svitanje
    i moje crno vino za žeđ ljubavi,
    moja si, ljubavi, očima te gladnim gledam.



    Zemljo

    V

    Ti, zemljo ravna i crna, najcrnja
    u svojim nepreglednim poljima
    što zlate se u klasu zlatna žita
    i makovima crvenim, snagu daješ.

    Rahla i podatna zemljo živuća,
    bezbroj koraka po tebi ostavih
    dok ne ugledah oči što rodila si
    iz dubine svoje suncu prkoseći.

    Zemljo naših očeva i djedova
    zemljo gorda ponositih majki,
    ljubim te, puštajući svoje korijenje.

    Postelja budi za vječnost dovijeka,
    al` ne razdvajaj dlanove ljubavi:
    U tebi želim snivati oči ljubljene.


    .......


    Knjiga, ljubav, prevara i papar

    XCVIII

    Knjiga ova stihovima ispisana:
    ti si ruka što me pali, što me gasne,
    a ja žuti plamen tvoje strasni jasne.
    čitko piše: za ljubav si odabrana.

    Ljubav svetu, a ponekad i prokletu,
    jer tko ludo ljubi, taj slobodu gubi
    i poljupci takvi nisu samo hobi,
    u ljubavi sam si na ovom svijetu.

    Prevara nije u mislima opaka
    nit` u stihu čežnje slovom ispisana,
    već put na usnama vodi do rastanka.

    Papar njuhu, a u srcu barutana
    svatko od nas tad` postat` će cjepidlaka,
    a sudnica bit će k`o plesna dvorana.


    Devedeset devet

    XCIX

    Devedeset devet puta rekao sam,
    devedeset devet dana pisao sam,
    devedeset devet ljubavnih pjesama,
    a ljubav jednu u srcu nosio sam.

    Devedeset devet čežnji u srcu mi,
    devedeset devet muza u oku mi,
    devedeset devet oluja u duši mi,
    a ljubav tvoja u mojim grudima vri.

    Devedeset devet ruža za te imam,
    poljubaca toliko za razlog svaki.

    Devedeset devet riječi za ljubav
    u mislima mojim za te stalno bruji.




    Sonetni vijenac

    I

    Đonovi me ponesoše drumom,
    ja do beskraja i nazad lutam
    plačući nad svojim tihim umom
    i u suzama ponekad plutam.

    Zemlja i nebo jedini su dom
    a dok mi srce čežnja napaja,
    tragat ću za svojim velikim snom
    jer ljubav se lako ne osvaja.

    Moj si zvjezdani toranj ljubavi
    na rubovima divnog svijeta,
    a ja, osvajač koji te slavi.

    Zato te kitim pupom cvijeta,
    lovorom na uzdignutoj glavi,
    ti si ljubav, moja Julieta.


    II

    U žustrom hodu gazeći stazu
    hitam k ljubavi, zagrljaju;
    srce vrelo dok hodam po mrazu,
    a znani se vidici valjaju.

    Visoki jablanovi, rijeka,
    nepregledna polja izorana,
    tu me slatka moja ljubav čeka,
    u beskraju jedina mi rana.

    Na postelji mekoj čekaš snena,
    a u srcu tiha patnja,zrela.
    ti jedina si, moja voljena.

    Na očima mi zora bijela,
    u mislima samo jedna žena,
    čežnja, strast, jedina Danijela.


    III

    Riješih ići i gustom šumom,
    ne bojim se život izgubiti
    za tu ljubav; rekoh sebi samom,
    vrijedi piti i umirati.

    Tajanstvene su grane stabala
    kao i vene moga tijela,
    kad u tami kročiš bez sandala:
    krv se ledi, a misao ključa.

    Iznenađenje uvijek sprema
    staza mjesečinom obasjana
    kao oko s tužnim suzama.

    Tragična je ova noć besana
    dok potraga svoga kraja nema,
    neotkrivena ti si, Dijana.


    IV

    Đurđicama da ukrasim vazu
    za tebe moj voljeni cvijete,
    ljubav mirišljavu, svoju mazu,
    za budućnost i ponoćne sjete.

    U srcu bukti crveni požar,
    palim svijeću, taj plameni žar
    da vidjeti mogu nagosti dar
    nad tijelom tvojim kao sanjar.

    Tajna mjesečinom obasjana
    vrila je u srcu razuzdanu
    do prvih zraka sunca, tišina.

    Htjedoh ljubit` vrelu usnu znanu
    podno brda i mjeseca rana
    kao zvjezdicu, strasnu Snježanu.


    V

    Imam tebe, cvijeće ti berem
    za ljubav tvoju, poljupce meke
    za žedna ti usta ja izvirem
    poput tihe plavetne rijeke.

    Užareni pijesak pustinje
    ili zelene doline zemlje,
    izvorište plamteće buktinje,
    vapiš nebu čekajući kaplje.

    Vapaj tvoga glasa je prekrasan
    -nošen vjetrovima nebo kida
    proplakat će i oblak ponosan.

    Ja sam glatki kamen piramida
    tvojim zlatnim rukama isklesan,
    a ti si, moja mistična Aida.


    VI

    Cvjetnim ti vijencem čelo kitim,
    ljubim, ljubim ozareno čelo,
    riječi tvoje ja mnoge pamtim,
    oprosti za sve što je boljelo.

    Za ponos, za tvoju tihu slavu,
    za sve dane zaštite i pravde
    pišem sonet, pjesmu mirisavu,
    tihu riječ, slavne nam pobjede.

    Braču, djecu si mnogu rađala,
    kćerku jednu, svoju jedinicu,
    i sedam puta za to ti hvala.

    Ženo, što voljela si pravicu
    hvala za oči što si mi dala
    ljubim te, svoju majku Slavicu.


    VII

    A bistrom vodom lice perem
    jer tamne su na obrazu tmine.
    zar suza više nema pod suncem
    za oči zelene, te jedine.

    Izdao sam usne, ruke, kose,
    dušu prijatelja, samog sebe,
    sada udišem hladnoću rose
    dok mi tihim jutrom srce zebe.

    Molitva svaka srcu isprazna
    da ozdravi dušu i prazninu;
    zar postoji primjerena kazna?

    Vrati mi Bože moju nutrinu
    neka ponovo bude kreposna,
    i riječi utjehe, Marinu.


    VIII

    i usnama tvojim, ja se sitim,
    nemoćan da slatkoći odolim,
    željan dodira kao prut drhtim,
    priznati ne mogu: ja te želim.

    Da, imenom te svakim dozivam
    božanskim, lijepa Afrodita.
    Ti jesi ljubav, takvu te poznam,
    i neka si prelijepa Judita.

    Na koljena pred tobom ću pasti
    ti mi sudi za ljubav imena
    jer poznajem lice odanosti.

    Nemoj presti, moja prepredena,
    mila si mi maca iskrenosti,
    tako te zovem, moja Milena.


    IX

    Slavim život i u ljubavi zvuk
    skrivajući svaku vatru boka,
    od pogleda vaših kao hajduk
    ljubeć` tajno njena usta, oka.

    Zveče, ne prestaju zveketati,
    srca luda su nam kao zvečke.
    Zar, po sto puta, moram mrijeti
    radi ljubavi naše hajdučke?

    Hvalospjev do neba uzvisujem
    s tisuću trublji u visine,
    podižem pehar ljubavi, pijem.

    Za sve te, ljubavi bezimene,
    uzvišene, slavoluk podižem:
    Ljubim Vas slatke kćeri Evine!


    X

    Lakih nota žica tamburice,
    smijeh je najdraže mi curice.
    Ravna je zemlja moja ravnica
    tu te ljubim u zlatu žitnica.

    I da imam sto žutih dukata,
    svi bi bili na grudima tvojim,
    ali nema toga suhog zlata
    da slatku ljubav tvoju okitim.

    Zato molim sveticu Mariju
    da podari ljubav ovjenčanu
    za sve Nas i našu Slavoniju.

    Imam nade i riječ poniznu
    oči požudne ipak ufaju,
    molim zaštitnicu svetu Anu.


    XI

    A zorom zovem snove, tihi muk
    jer srce pjesnika podrhtava,
    nemiran je ovoga vjetra huk
    noseći ljubav preko krovova.

    K srcu na krilima požude
    u tami kapaka sjajnih snova
    lutam pustom ulicom osude
    tražeći tu sitost pustolova.

    Poklanjam ti uzdahe i grijeh
    u ovom stihu moja tjelesna
    nisi ljubav, tek mali osmijeh.

    Znam, okrutna je ova istina
    tijelo tvoje toplo zavoljeh,
    glasna si u zagrljaju, Jasna.


    XII

    Vjetar nek` nosi miris đurđice,
    nakovanj ljubavi iskovane
    pršti iskrom poput prskalice
    kroz oči ove noći besane.

    Uzdah i dah mojih željnih pluća,
    izvor i nepresušna rijeka,
    život, pun blistavih nadahnuća
    oduvijek draga, dovijeka.

    Život što traje samo trenutak
    u tami svijeta je iskrica
    duše što misli da je početak.

    Otrov si nježnog lista i lica
    ti si moj mirisavi cvijetak
    imenom i tijelom, Đurđica.


    XIII

    Kradom ja se prikradam uz oluk
    licem uranjam u prsa snježna
    namjera mi bludna: skinut prsluk
    da ukradem uzdah srca nježna.

    Maštu dodirujem tim rukama
    i tijelo iste žene, vrelo.
    Zar nasladu tražim u pričama
    u imenu koje je boljelo?


    Katarina, Dragica, Adela,
    Marica , Ivančica, Helena,
    Ljiljana, Klaudija, Sanela.

    Stotinu lijepih, nježnih žena
    nose osmijeh, ime Vesela,
    ali imena nema do imena.


    XIV

    O, najdraža moja ljepotice,
    samo je jedno lice ljubavi,
    a poljupci su k`o tratinčice
    samonikli, slatki, iskričavi.

    A ljubav što nema uskrsnuće
    na neumornim usnama niče,
    dan za danom kao ptić guguće
    ovaj pjesnik svoje pjesme, priče.

    Negdje između zemlje i neba
    ljubav svoje postojanje slavi
    u srcu nam najveća potreba.

    Zaljubljeni hodamo bezglavi,
    i svatko svoga čuvara treba,
    iznad nas su anđeli ljubavi.


    XV

    Đonovi me ponesoše drumom,
    U žustrom hodu gazeći stazu.
    Riješih ići i gustom šumom,
    Đurđicama da ukrasim vazu.

    Imam tebe, cvijeće ti berem,
    Cvjetnim ti vijencem čelo kitim
    A bistrom vodom lice perem
    i usnama tvojim ja se sitim.

    Slavim život i u ljubavi zvuk
    Lakih nota žica tamburice
    A zorom zovem snove, tihi muk.

    Vjetar nek` nosi miris đurđice,
    Kradom ja se prikradam uz oluk
    O, najdraža moja ljepotice.




    Biografija:

    Slavko Kukec rođen 14.6.1967. u Belišću. Živi u Valpovu gdje završava osnovnu i srednju školu,po završetku školovanja zapošljava se u Belišću.Sa suprugom seli u Belišće gdje i danas živi.Povremeno piše pjesme dugi niz godina,a intenzivnim pisanjem se počinje baviti od 2007.
    Rezultat je ovo prvo izdanje zbirke pjesama s tematikom ljubavi.Član je Književne udruge“ Vers“, te aktivno sudjeluje u svim poetskim događanjima diljem Slavonije.




    Pjesnici o pjesnicima

    Tko može pjesniku osporiti trud i ljepotu? Tko može ušutkati jeku njegovih riječi, pomutiti kristalnu viziju njegovih misli? Umanjiti njegovu tugu, oćutjeti njegovu bol, proživjeti slatke treptaje njegove radosti? Nitko na to prava nema. I tko može razumjeti dušu pjesnika? Tko, do pjesnik koji jednako tako pati, i čezne, i strepi, i ljubi i pjeva! U stihove pretače najskrivenije tajne i želje, slutnje i maštanja i prepliće ih u začarani vijenac čvrstim čvorovima ljubavi zapleten, da ga ljudsko oko i čovječja ruka nikad ne raskine. Tko te pozna, pjesniče, do mi koji jednakim žarom i istom snagom tkamo čarobna tkanja ovog nestvarnog svijeta u kojem se, posve nepoznati i neznani, sažimamo u stvarnoj bliskosti. Svojim stihovima dotaknuo si i moju usnulu dušu, dragi pjesniče, i stoga se uvijek iznova vraćam opiti se mirisom tvog čarobnog vijenca. P.S. Čestitam na knjizi!
    poezija duše-16.02.2009.

    Cijeli život je traganje za drugom polovicom, to je najveći cilj našeg života, ljubav je cilj. Ti si je pronašao i svojim pjesmama širiš lijep osjećaj. Zahvaljujući tvojim pjesmama možemo osjetiti ljubav koja vlada tvojim svijetom, a to je ono najbolje u tebi, u nama.
    pipi duga -16.02.2009.

    Uronila sam u tvoje pjesme, izgubila se u tvojim riječima pa se onda pronašla ... hvala za jedan lijepi doživljaj... uživat ću i dalje čitajući tvoje pjesme. Sretno ti…
    dvadeseti veljače-20.02.2009.

    Čitajući Te, uvijek Te iznova zamišljam tkalcem što sićušno zrnje riječi srcem pretvara u iskričavo biserje.
    viam inveniam - 23.02.2009.

    Ljubav je, kažu, čudna i nepredvidiva, slatka i sjetna, tužna i gorka, mudra i silna! Iz svakog ovog soneta, iz svakog ovog stiha pršti neizmjerna ljubav, širi se kao nevidljivi veo blaženstva i ulazi duboko u naša srca. Ako k`o ne zna što je ljubav, ako ko ne zna gdje je ljubav: ona je ovdje, u svakom slovu, u svakom stihu, u svakoj pjesmi. Ona je zauvijek tu u nepresušnoj pjesnikovoj dušu, u peru kojem je pisana, u oku koje je vidi. I `ko bolje ljubav poznaje od pjesnika?
    prostranstvo beskonačnosti -25.02.2009.



    [Vrh] Go down
    Korisnički profil http://pipi.forumcroatian.com
     
    PiPi - 99 ljubavnih pjesama
    [Vrh] 
    Stranica 1 / 1.
     Similar topics
    -
    » Pipi...pizdo...

    Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
     :: poezija članova :: promocija - objavljenih knjiga-
    Forum(o)Bir: