travanj 2024 | pon | uto | sri | čet | pet | sub | ned |
---|
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | | | | | | Calendar |
|
Latest topics | » O Tvorcu, andjelima i nebu sri srp 19, 2017 11:56 pm by Teodora» Pitanja ...pon sij 28, 2013 1:51 am by Darling » PiPi - poezijasub oľu 31, 2012 1:09 am by PiPi» Teodora i PiPiuto sij 31, 2012 2:27 am by PiPi» PiPi i William Shakespearepon sij 23, 2012 4:25 pm by PiPi» Obavjesti...pet lis 21, 2011 12:11 am by PiPi» Rimarij....verzija za testiranječet lis 13, 2011 10:25 pm by PiPi» Pitanja,odgovori, komentari...sub ruj 10, 2011 9:56 pm by PiPi» Zal Kopp, moja poezijapet srp 29, 2011 8:51 pm by PiPi» Herman Hese sub lip 04, 2011 3:01 pm by Teodora |
Online | Ukupno je: 1 korisnik/ca online; 0 registriranih, 0 skrivenih i 1 gost. / Najviše korisnika/ca istovremeno online bilo je: 20, dana pet vel 02, 2024 12:26 am. |
FlagConter | |
| | Jovan Dučić | |
| | Autor/ica | Poruka |
---|
Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Jovan Dučić sri stu 03, 2010 2:39 am | |
| Jovan Dučić (Trebinje, 15. srpnja 1871. - Gary, 7. travnja 1943.), srpski pjesnik i diplomat Jedan je od najvećih majstora forme u srpskoj poeziji. U rodnom mjestu Trebinju, završava osnovnu školu a nižu gimnaziju u Mostaru. Godine 1892. je diplomirao na učiteljskoj školi u Somboru. Predavao je u nekoliko mjesta u Bosni i Hercegovini. Godine 1896. pokreće književni časopis "Zora" u Mostaru, gdje je 1901. objavio prvu, još početničku zbirku pjesama. U međuvremenu nastavlja školovanje u Ženevi i Parizu, gdje je 1906. završio pravni fakultet. Nakon povratka u rodnu zemlju ulazi u diplomatsku službu; bio je na različitim visokim dužnostima u veleposlanstvima u Sofiji, Rimu, Ateni, Madridu, Ženevi, Kairu, pa ponovo u Rimu i Madridu do početka Drugog svjetskog rata, kada bježi u SAD, gdje i umire. | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jovan Dučić sri stu 03, 2010 2:40 am | |
| Himera
Nevidljivom suncu pružam žudne ruke, I otvaram srce nekom koga nije; Duša mi je puna mračne harmonije, Kojoj nikad nisam saslušao zvuke.
Prostore sam prazne naselio sobom, I rasuo sebe, ko orion sjajan, U neki svet srcâ i dušâ, beskrajan; I živim nad strahom i lebdim nad dobom.
Od istine sam strašniji i veći: Niti me što vreća i niti što boli. Moja žudna duša neizmerno voli; I svaki moj korak, to je korak sreći.
Počnem jutrom onde gde večerom zasta, Uvek držeć čvrsto kraje zlatne niti; I moj dan bezmeran ushićeno sviti, S pesmom jata bolno raspevanih lasta.
I dok nosim želju otrovanu svoju, Kao ples zlih vila život šumi, vrvi; I sve ima ritam moje žedne krvi, I sve mojih snova ima strašnu boju.
I tako, pun tamne nevićene vere, Idem kobnom stazom što je uvek ista - Ko zlokobno sunce, dok u meni blista Nasmejano lice večite Himere. | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jovan Dučić sri stu 03, 2010 2:40 am | |
| Srce
Moje tamno srce, to je deo svega - Sa zvezdama trepti, huji s vetrovima; I onda kad stoji bezglasno međ svima, Jedan gromki eho ćuti u dnu njega.
Na obali morskoj moje srce ima Žamor nekog vala što večito pline; Što čuva sveg mora zvuke i gorčine, I svu huku davno nestanulih plima.
U zalazak zvezda iznad tamnog huma, Kroz san poju ptice u dubokoj seni; A bezbroj se gnezda odzivlju u meni, I tragični odjek zamrknulih šuma...
I to zvučno srce kada jednom zaspe, Svoj bol otkucavši silnim ritmom svega, Neće biti strašnog prestanka za njega: U zvuk i u svetlost sve će da se raspe.
Uvek zaljubljeno u večnost, dok bruje Njime sjajne sfere, strasno i daleko... I kad očarano kucne srce neko, To je moje srce što se opet čuje. | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jovan Dučić sri stu 03, 2010 2:48 am | |
| Žena
Ja snevam o ženi, većoj no sve žene, Čija će lepota biti tajna svima, Što je kao božji dah u prostorima, Koji ne dotače nikog osim mene
Njen čar da je moje veliko otkriće; Da mirno prisustvo te čudesne žene Ne razume više niko osim mene, ' Osim moje večno očarano biće.
I pred čijom gordom lepotom od sviju Samo ja otvorih oči očarane, I srce ko crni cvet iz gluhe strane, Nevidljive kapi dok na njega liju.
I njena lepota, tako nedogledna, Neobeščašćena hvalama glupakâ, Da obiće tiho, kao snoplje zraka, Sve tamne puteve duše, samo jedne.
I ja ključar čudne lepote, da s tajnom Srećom vidim jasno da je ova žena Od istoga svetlog tkiva načinjena Od koga i bolni moj san o beskrajnom. | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jovan Dučić sub stu 13, 2010 8:59 pm | |
| Pored vode
Jovan Ducic
Put mesecev srebrn niz more se vidi, Lezi beskonacan vrh zaspalih vala. Mir. Zadnji je talas dosao do hridi, Zapljusno setno i umro kraj zala.
Noc mirise tuzno cempresovom smolom. Nebo pepeljasto. I kopno i voda Ko da nocas disu nekim cudnom bolom, Tiha tuga veje sa dalekog svoda...
Sto srca nocas kucaju u meni, I celo mi bice budi se i dize Casom nekoj zvezdi, a cas kakvoj zeni.
Sve kipi u meni, ko plima kad stize: Kao sad da postah| Dokle zvezde brode Jedne bezimene noci, pored vode.
| |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jovan Dučić sub stu 13, 2010 9:01 pm | |
| Podne
Jovan Ducic
Nad ostrvom punim cempresa i bora, Mlado, krupno sunce przi, puno plama; I trepti nad sumom i nad obalama Slan i modar miris proletnjega mora.
Ljubicaste gore, granitne, do svoda, Zrcale se u dnu; mirno i bez pene, Povrsina susti i celiva stene; Svod se svetli topal, staklen, iznad voda.
Prah suncani trepti nad ispranim peskom, I srebrni galeb ponekad se vidi, Svetluca nad vodom. I mirisu hridi Mirisom od riba i modrijem vreskom.
Sve je tako tiho. I u mojoj dusi Produzeno vidim ovo mirno more: Sume oleandra, ljubicaste gore, I bled obzor sto se proteze i pusi.
Nemo stoje u njoj srebrnaste, rodne Obale i vrti; i svetli i pali Mlado, krupno sunce; i ne suste vali,- Galeb jos svetluca. Mir. Svuda je podne.
| |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jovan Dučić sub stu 13, 2010 9:23 pm | |
| Sjenka
Ide sen moja pored mene, Ognjena sablast i dzin modar, Predamnom kao vodj bez smene, Kao zbir za mnom, nem i bodar.
Pred sumom presta da me prati, Za sumom vec me opet ceka; Pred prag ce crkve zbunjen stati - Taj prediskonski strah coveka.
Taj sjaj sto mrkne i sto sjaje, Taj govor tela recju tamnom! Dokle ce ici i sta traje - Ta gorka igra sunca sa mnom?
Sve ce pod knebom dalje sjati, A sen i covek, dva blizanca, Na raskrscu ce nekom stati Da oba zbace teret lanca...
No trazice se, dok dan sija, Dve sudbe vecno sjedinjene: Senka od zemlje bezmernija, I covek laksi i od sene.
| |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jovan Dučić pon sij 31, 2011 8:38 pm | |
| Zavet
Reče mi moj Tvorac u veliko jutro: Čoveče, digni se i javi u ploti. I u svoj taštoj i pustoj nagoti, Idi kobnom stazom koju budeš utro.
Bićeš silnik svemu kad i žrtva svačem; Živeće u tebi isti čas - znaj čuda - Prorok, lakrdijaš, kralj i njegov luda, Rob s lancem o vratu, i osvetnik s mačem.
No bićeš neveran i bolu i sreći; Sumnja će ti dojku otrovanu dati; I bez tople vere ti ćeš mene zvati, I bez prave sumnje mene se odreći.
Svagda, kao krila, te sumnje beskrajne Nad svačim će tebe da drže visoko, Dokle ne zatvoriš bolno svoje oko Na međi večite istine i tajne.
Tako, kao odjek u samotnu goru, Vratiće se putem koji meni vodi, Tvoj duh, sav okupan u večnoj slobodi - Kao crna ptica u sunčanom moru.
| |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jovan Dučić pon sij 31, 2011 10:59 pm | |
| Pesma
Nikad ne znam kud će nova pesma hteti, Novoj sreći ili bolu stare rane; Da kao molitva u nebo poleti, Ili kao kaplja otrova da kane.
Samo čujem poklič u dnu duha svoga, Kao vest proročku, kroz noć, s brega pusta; I ja čujem blage reči večitoga Kako mi prolaze kroz srce i usta.
Tad sve kanda znadem pojmiti i reći, I pogađam tajnu skrivenu od sviju: Da pretvorim u stih bol od svega veći, I jad u molitvu i u harmoniju.
I ljubav što čezne, i jed što se gnuša, Sve je samo pesma; dok mre u dubini Sva u čudnu svetlost obučena duša - Kao zvezda što se raspada u tmini.
I dok se u miru tka večito tkivo, Huji glas stvaranja i ritam rasula, I dok u te sate još strasno i živo Sve saznaju moja opijena čula -
Ja znam da nestajem u šumu što bludi, Sa svakim korakom kojim noga kroči: Stran za pravu sreću i pravi bol ljudi - Upirući k nebu začuđene oči. | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Jovan Dučić | |
| |
| | | | Jovan Dučić | |
|
| Permissions in this forum: | Ne moľeą odgovarati na postove.
| |
| |
| |