Rabindranath Tagore

Čeznem da ti kažem najdublje riječi
Koje ti imam reći;
ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi
I odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoju,
strahujući da bi to mogla ti učiniti.
Čeznem da ti kažem najvjernije riječi
Koje ti imam reći;
ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato se oblačim u neistinu,
i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoju da izgleda glupa
Strahujući da bi to mogla ti učiniti.
Čeznem da upotrijebim najdragocjenije riječi
Što imam za te;
ali se ne usuđujem,
strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena
I hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol
Bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.
Čeznem da sjedim nijemo pored tebe
Ali se ne usuđujem,
jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako
I zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoju bol
Strahujući da bi to ti mogla učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvijek
Strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu
I dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju
Čine da je moja bol vječito svježa.


Tagore

RABINDRANAT TAGORE
“G RAD INAR “
22.
Kad minu pored mene brzim koracima,
Dodirnu me rub njenih haljina.
Sa nepoznatog ostrva jednoga srca zapahnu me
Iznenada topli dah proljeca.

Leprsanje jednog letimicnog dodira teknu me,
I u magnovenju se izgubi kao otkinuta liska cvijeta
Koju goni vjetar.
Na moje srce pade kao uzdah njenoga tijela i
Njenoga srca.
23.
Zasto sjedis tu I zvekeces grivnama svojim,
Zar samo radi igre?
Napuni svoj krcag. Vrijeme je da podjes doma.
Zasto mutis vodu rukama I pogledas ponekad

Na ulicu ide li ko, zar samo radi igre?
Napuni svoj krcag , pa hajde doma.
Jutarnji sati izmicu – tamna voda dalje tece.
Talasi se osmjehuju I sapucu jedan drugom,
Samo radi igre.
Nestali oblaci skupili su se na ivici neba, da
Se na drugoj strani uzdignu iznad zemlje.
Oklijevaju I pogledaju u tvoje lice I osmjehuju
Se, samo radi igre.
Napuni svoj krcag, pa hajde doma.
24.

Tajnu svoga srca ne zadrzi za se , prijatelju!
Kazi je meni krisom, samo meni.
Ti sto se osmjehujes tako ljubazno, sani tiho,
moje ce te srce cuti, ne moje usi.
Gluva je noc, dom je nijem, pticija gnijezda
Obavija san.
Povjeri mi tajnu svoga srca kroz uzdrzane
Suze, kroz drhtavo osmejak, kroz sladak stid i
Jad.
26.
“ Sve sto daju tvoje darezljive ruke primam.
Inace ne molim ni za sta.”
“ Da,da,poznajem te, skromni prosjace,
Trazis sve sto neko ima. “
“ Ako ima za mene koji izgubljen cvjetak,

Ponijecu ga u svom srcu. “
“ Ali ako ima trnja ? “
“ Trpjecu . “
“ Da, da, poznajem te, skromni prosjace,
Trazis sve sto neko ima.”
“ Kada bi samo jednom htjela da podignes svoje
ljupke oci k mome licu, moj bi zivot bio

zasladjen I poslije smrti. “
“ Ali ako bi pogled njihov bio svirep ?”
“ Pustio bih gad a probode moje srce . “
“ Da,da, poznajem te, skromniprosjace,
Trazis sve sto neko ima. “

27.
“Vjeruj ljubavi I onda kada zadaje bol. Ne
Zatvaraj svoje srce. “
“ Ah, ne , prijatelju, mracne su tvoje rijeci, ne
Mogu ih razumijeti. “
“ O dragana, srce je samo tu da se daruje jednom
Suzom, jednom pjesmom.”
“ Ah, ne, prijatelju, mracne su tvoje rijeci, ne
Mogu ih razumijeti. “

“ radost je osjetljiva kao kap rose: dok se smije,
Vec umire. Ali je jad jak I zilav. Pusti ljubav
Punu jada neka bdi u ocima tvojim.”
“ Ah, ne, prijatelju, mracne su tvoje rijeci, ne
Mogu ih razumijeti. “
“ Lotos cvjeta gledajuci sunce I gubi sve sto
ima. Ne bi mogao ponijeti pupoljke u vjecitoj zimskoj magli. “

“ Ah, ne , prijatelju, mracne su tvoje rijeci, ne
Mogu ih razumijeti. “
28.

Tuzne su tvoje pronikljive oci. Ispituju
Dusu moju kao mjesec kada bi htio da pronikne
More.

Razgolitio sam svoj zivot pred ocima tvojim
od kraja do kraja, I nista nisam sakrio ni zadrzao.
Zato me ne poznajes.
Da je dragi kamen, mogao bih ga razbiti u stotinu
Zrnaca I nanizati ogrlicu tebi oko vrata.
Da je cvijet, svjez I malen I sladak, otkinuo
Bih gas a peteljke I udenuo tebi u kosu.
Ali to je srce moje ,dragana. Gdje su obale
njegove, a gdje njegovo dno?
Ne poznajes medje toga kraljevstva I ipak si
Njegova kraljica.

Da je samo trenutak radosti, on bi procvjetao
U laki osmejak, I ti bi ga mogla vidjeti I citati
U trenutku.
Da je samo bol, on bi se rastopio u sjajne

Suze, u kojima bi se odledala njegova najdublja tajna,

tajna bez rijeci.
Ali to je ljubav, dragana moja.
Njena je radost I bol bez granica, beskrajne
Su njene zelje I njeno bogatstvo.
Ona ti je bliska kao zivot, pa ipak je ne
Mozes nikada potpuno poznati.
29.
Govori mi, dragane! Kazi mi rijecima sta si
Pjevao.
Noc je tamna. Zvijezde se izgubise u oblacima.
Vjetar uzdise kroz lisce.

Razdrijesicu svoju kosu. Moj plavi ogrtac
priljubice se uza me kao noc. Prigrlicu tvoju glavu
na svoja njedra, I tu, u slatkoj osami, pusti srce
neka govori. Sklopicu svoje oci I osluskivati.
Necu te gledati u lice.
Kada se tvoje rijeci zavrse, sjedjecemo mirnoo i
Cutati. Samo ce drvece u mraku saputati.
Noc ce izblijedjeti. Dan ce osvanuti. I mi
Cemo se pogledati u oci I poci svako svojim putem.
Govori mi, dragane ! Kazi mi rijecima sta si
Pjevao.
30.
Ti si vecernji oblak koji bludi nebom mojih

Snova.
Ceznjama ljubavi svoje dajem ti boju I oblik.
Ti si moja, moja, ti koja obitavas u mojim
Beskonacnim snovima!

Tvoja su stopala ruzicasto rumena od ognja Mog ceznjivog srca,ti koja znjes moje vecernje Pjesme!
Tvoje su usne gorkoslatke od ukusa vina mojih
Patnji.
Ti si moja, moja, ti koja obitavas u mojim
Usamljenim snovima!
Sjenkom svoje strasti zacrnio sam oci tvoje,
Stalna gosco u lubinama moga pogleda.
Vezao sam te, dragana, I uhvatio u mrezu
Svoje svirke
Ti si moja, moja, ti koja obitavas u mojim
Besmrtnim snovima!

31.
Moje srce, ptica divljine, naslo je svoje nebo

U tvojim ocima.
One su kolijevka jutra, one su carstvo zvijezda.
Moje su pjesme potonule u dubine njihove.
Pusti me samo da se vinem u to nebo, u njegovo
Osamno bespuce.
Pusti me samo da dijelim njegove oblake,
Da sirim krila u sjaju njegovoga sunca.
32.
Reci mi, je li sve to istina, dragane,reci
Mi je li sve to istina?
Kada ove oci sipaju munje, tamni oblaci u
Grudima tvojim odgovaraju burom.
Je li istina das u moje usne slatke kao
Razvijeni pupoljak prve ljubavi?
Oklijevaju li uspomene minulih majskih noci
U mojim udovima?
Treperi li zemlja, kao harfa u pjesmama, kada
Je moja stopala dodirnu?

Je li istina da iz ociju noci kaplje rosa
Kada se pokazem, I da se zora veseli kada obavije
Moje tijelo?
Je li istina , je li istina da je tvoja ljubav
Lutala kroz vijekove I svijetove trazeci mene?

I kada si me nasao, da je tvoja duga ceznja
Nasal svoje krajnje spokojstvo u mom njeznom
Govoru, u mojim ocima I usnama, u mojoj bujnoj kosi?
Je li istina da je tajna beskonacnosti
Ispisana na mom malom celu?
Reci mi, o dragane, je li sve to istina?
33.
Volim te, dragane, oprosti mi ljubav moju.
Uhvacena sam kao ptica koja je zalutala


Otkako se potreslo, srce moje izgubilo je svoj
Veo I ogoljelo. Pokri ga svojim sazaljenjem,
Dragane, I oprosti mi moju ljubav.
Ako me ne mozes voljeti, dragane, oprosti mi

Bol moj.
Ne gledaj me prezrivo iz daljine.
Povuci cu se u svoj kut I sjedjeti u mraku.
Objema rukama pokricu svoju golu sramotu.
Odvrati svoje lice od mene, dragane, I oprosti mi moj bol.
Ako me volis, dragane, oprosti mi moju radost.
Ako moje srce ponese bujica srece, ne smijse mom opasnom
zanosu.

Ako sjedim na svome prijestolju I vladam nad
Tobom tiranijom ljubavi svoje, ako ti kao boginja
Poklonim svoju milost, podnesi oholost moju,
Dragane, I oprosti mi moju radost.
34.
Ne idi, dragana, bez zbogom.
Probdio sam svu noc, I moje su oci otezale


Od sna.
Bojim se, ako zaspim, da cu te izgubiti.
Ne idi ,dragana, bez zbogom.
Skacem I pruzam ruke svoje d ate se dotaknem.
Pitam se: “ Je li to san ? “
Da ti nesto mogu vezati noge srcem svojim i
Okovati ih za svoje grudi!
Ne idi, dragana, bez zbogom.
35.
Nikada ne kazes rijec koju bi trebalo.
D ate ne bih ocijenio, izmices mi na hiljadu
Strana.
D ate ne bih pomijesao s mnogima, stojis

Odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje;
Nikada ne ides putem kojim bi trebalo.
Tvoj prohtjev je veci od prohtjeva drugih, zato
Cutis.

Pritvornom ravnodusnoscu ne hajes za moje

Darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje;
Nikada ne uzimas sto bi trebalo.
36.
On mi dosanu: “ Dragana, podigni oci tvoje. “
Jag a surovo prekoreh I rekoh : “ Odlazi ! “ ali
Se on I ne pomace s mjesta.
Stajao je preda mnom drzeci obje ruke moje.
Rekoh mu : “ Ostavi me ! “ ali on ne ode.

Priljubio je svoje lice uz moje uho. Pogledah
Ga I rekoh mu: “ Drznuo si se I suvise ! “ ali on nije
Znao za stid.

Udjenu u kosu moju jedan cvijet. A ja mu rekoh :
“ Ne pomaze ti nista ! “ Ali on stajase tu
Nepomicno.
Skide vijenac sa moga vrata I ode. A ja placem
I pitam srce svoje : “ Zasto se ne vraca ? “