Viktor Igo

Posto sam...

Posto sam pehar tvoj, jos pun, usnama tako;
Posto u tvoje ruke zaronih blijedim celom;
Posto dah blagi katkad udisao sam lako,
Dah tvoje duse, miris tamnim ovijen velom;

Posto mi bjese dano da te jos cujem reci
Rijec onu sto na srce svoj tajni melem toci;
Posto vidjeh u tuzi, posto vidjeh u sreci
Tvoja usta na mojim, a pred ocima oci;

Posto vidjeh gdje mi je nad sretnom glavom sjala
Zvijezda tvoja, avaj, uvijek maglom omotana!
Posto vidjeh gdje mi je na val zivota pala
Latica s ruze otrgnute od tvojih dana!

Ja mogu godinama sada zurnim da velim:
- Letite dalje, jer ce starenje moje stati!
Odlazite odavde s tim vasim cvijecem svelim,
Ja imam cvijet kog nitko ne moze uzabrati!

Udrite krilma, prosut necete moci njima
Tu casu tako punu iz koje sada pijem.
U meni vise plama, no u vas pepela ima!
Vise no vi zaborava, ja ljubavi krijem!

Per amica silentia lunae.
Virgilije

Vedra mesecina morske vale ljubi.
Kroz otvoren prozor najzad stize lahor.
Sultanija gleda more koje plaho
Srebrnim talasom crni otok rubi.

Iz ruku, drhteci, pada joj gitara.
Slusa ... Priguseni zvuk odjeke dize.
Da li turska ladja to s otocja stize
Grckog, pa veslima gluhi odjek stvara?

Da li kormorani to rone, pa voda
Kao biserje im s krila se rasula?
Ili to u more rusi stene s kula
Zloduh sto zvizdeci po tvrdjavi hoda?

Ko to kraj harema uzburkava more?
Ni crni kormoran koga njise voda,
Ni kamenje zida, ni milenje broda
Cija duga vesla s valima se bore.

To su teske vrece, gde se jecaj gubi.
Ko trazi, naci ce, tu, pod talasima,
Kako nesto ljudsko mice se u njima ..
Vedra mesecina morske vale ljubi