Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Antun Gustav Matoš pon stu 15, 2010 2:01 am | |
| Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 13. lipnja 1873. – Zagreb, 17. ožujka 1914.), hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist i putopisac. Rođen u Srijemu, u Tovarniku. U drugoj godini života seli se s roditeljima u Zagreb, pa je znao reći da je: "Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrebčanin odgojem". Do šestoga razreda gimnazije bio je učenik gornjogradske gimnazije, a u sedmom razredu propao je osim iz fizike i propedeutike i iz - hrvatskog jezika. Pokušaj studiranja na Vojnomu veterinarskom fakultetu u Beču svršio je neuspjehom. Godine 1893. odlazi u vojsku, ali slijedeće 1894. dezertira, pa iz Hrvatske tj. Austrije bjeźi u Srbiju, najprije u Šabac, a zatim u Beograd. Kako sam navodi, u Beogradu je tijekom sljedeće tri godine i nekoliko mjeseci "čelist, pa novinar, literat". U siječnju 1898. godine odlazi preko Beča i Münchena u Ženevu, a odatle 1899. u Pariz, u kojemu će ostati punih pet godina i za vrijeme toga boravka napisati najznačajniji dio svoje proze. Godine 1904. opet je u Beogradu, da bi - još uvijek kao vojni bjegunac - u četiri navrata potajno dolazio u Zagreb tijekom 1905, 1906. i 1907. godine. Konačno, 1908., poslije trinaestogodišnjeg izbivanja iz Hrvatske, pomilovan je i definitivno se vraća u Zagreb. Umro je od karcinoma grla, ostavivši iza sebe dvadesetak što tiskanih, što neobjavljenih knjiga: od pripovijedaka, feljtona i putopisa, do pjesama, kritika i polemika. Cijeli je život bio izrazito domoljuban, a u politici je bio naklonjen Stranci prava. Primjerice, Matoš je pisao „Oj hrvatska zemljo mila“ kao drugi stih prve kitice hrvatske himne.[1] | |
|
Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Antun Gustav Matoš pon stu 15, 2010 2:02 am | |
| TAJANSTVENA RUŽA
Antun Gustav Matoš
U mome tajnom vrtu ćuti dreka Rogobornog vijeka. Sjajni majevi Kroz miris lebde uz rijeku meda i mlijeka - Oj snovi mog života, modri krajevi!
Jer duša moja bašta je daleka, Visok zid je čuva, sfinga i zmajevi, Tud šeta draga žena, duše jeka, A njenim bićem struje sveti gajevi.
Zoveš li se Cintija, Sibila, Kakvog si lika, ne znam reći; Znam te kao sebe i nemam za te riječi.
Kao sanak diraš moje zjene, Ne znam što si, djevojka il vila - O tajno moga vrta! O ružo moje sjene! | |
|