Razgovaram bez sugovornika
kao da razgovaram s duhom,
Ne vidim ga razgovetno karakter;
čujem ga više srcem nego sluhom.
Nema cudjenja, nema nesporazuma,
razgovaramo kao stoljetni znanci,
otvaram širom vrata uma,
riječi iz podsvijesti idu pravce.
Govori mi što nikada inače
neće mi reći ako se sretnemo.
Znam šta mu i polureči ... znače.
Razgovaramo sad naglas, sada nemo.
Pričini mi se da razgovor teče
u dalekom predjelu, visokoj travi,
nekad u svanuće, nekada navečer -
sve je nestvarno, a kao na javi.
To biva kada se u meni nagomila
mnogo prećutnog, u samoći.
Razgovaramo kao što razgovaraju oči
kao što razgovaraju dva bila.