Shakespeare

William Shakespeare (26.4. 1564. - 23.4. 1616.) je engleski književnik koji se smatra najuticajnijim i najpopularnijim dramskim piscem u historiji svijeta.

Shakespeare se bavio glumom, pisao pjesme i drame, pri čemu je pokazao podjednaki talent za tragediju i komediju. Njegova djela su prevedena na sve jezike svijeta a stihovi najcitiraniji od svih autora u historiji književnosti.
Glavni članak: Shakespeareov život


Gotovo ni o jednom drugom piscu ne zna se tako malo kao o Williamu Shakespeareu. Ličnost pisca, čija su djela poznata cijelom obrazovanom svijetu još uvijek je zagonetka. William Shakespeare rodio se u gradiću Stratford na Avonu 1564. godine, u grofoviji Warwickshire (u isto vrijeme kada je u Rimu umro Michelangelo), kao treće i najstarije muško dijete od osmero djece. Kršten je 26. travnja 1564. godine, pa se smatra da je rođen 23. travnja 1564. godine. Otac mu je bio John Shakespeare, ugledan i imućan građanin, trgovac-zanatlija, član Općinskog vijeća. O njegovom dobrom imovinskom statusu govori i podatak da je 1596. godine John Shakespeare mogao platiti da on i njegovo potomstvo upotrebljava obiteljski grb koji prikazuje Sokola i koplje te ima francuski natpis: Non sanz droict (Ne bez prava). Uz sve to John Shakespeare 1571. godine izabran je za gradonačelnika Stratforda na Avonu. Majka Williama Shakespearea zvala se Mary, a djevojačko prezime bilo joj je Arden. Shakespeare je pohađao školu u svom rodnom gradu, ipak zna se samo da je u toj istoj školi učio latinski, čitao Ovidija, Cicerona, Virgilija, Plauta i Terencija.

Postoje pretpostavke da je William Shakespeare napustio školu 1578. godine kada su poslovi njegovog oca pošli nagore, te je nazočnost četrnaestogodišnjeg sina u kući postala neophodna. Od tada, pa do svoje 18. godine, o njemu ne postoje nikakvi pisani podaci. Tek od 18. rujna 1582. godine postoji dokument koji govori o ženidbi Williama Shakespearea s Ann Hathaway iz obližnjeg zaseoka Shotery, a koja je bila osam godina starija od njega. U braku najvjerovatnije nije bio sretan, jer je često pisao protiv ranih brakova. Godine 1583. rodila mu se kćerka Susan, a 1585. blizanci - kćerka Judith i sin Hamnet. Onda se opet do 1592. godine o Shakespearu ništa ne zna, a te se godine prvi puta spominje kao glumac i dramski pisac. Godine 1596. umire mu sin Hamnet, a 1597. godine u Stantfordu je kupio imanje zvano New Place i postao, u međuvremenu, suvlasnik kazališta Globe. Nedugo potom, 1601. godine, Shakespearu umire otac, a 1607. udala mu se kćerka Susan za poznatog londonskog liječnika Johna Halla.

Godinu dana kasnije umire mu majka, a iste godine Willliam se povlači iz Londona u svoj rodni grad, premda je povremeno dolazio u London (npr. 1612. godine kao svjedok u jednoj parnici). Iste godine (1612.) umire mu brat Gilbert, a sljedeće 1613. i posljednji brat Richard, kada je u Londonu izgorjelo kazalište Globe. Godine 1616. udala mu se kćerka Judith, a 23. travnja iste godine (istog datuma kada je rođen) umro je u 52-oj godini života u Stratford na Avonu, gdje je i sahranjen u crkvi sv. Trojstva u blizni oltara. Iznad groba postavljena je 1623. godine spomen bista s latinskim natpisom: Po mudrosti Nestor, po genijalnosti Sokrat, po umjetnosti Vergilije. Zemlja pokriva, narod plače, a Olimp ga ima. Shakespeareova supruga Ann umrla je 1623. godine, sedam godina poslije smrti svoga muža. Iste godine u Londonu svjetlo dana ugledalo je prvo izdanje svih Shakespearovih djela. Posljednji neposredni potomak Shakespearov, njegova unuka Elisabeth, kćerka Susan i dr Johna Halla umrla je 1670. godine i loza se ugasila.

Shakespeare - Izbor (Soneti)

Kad od Fortune prezren i od ljudi,
Tuzi izgnanstva posve sam se predam,
I gluhi svod mi muči krik iz grudi,
I kunem sudbu i sam sebe gledam
-
Kao taj želeć bogat bit, pun nade,
Lijep kao onaj, s krugom prijatelja,
Da vješt sam i da znam što drugi znade,
Bez svega što je radost mi i želja,

Ipak se tebe, prezirući žiće,
Sjetim, i tad mi zanos što me hvata,
Ko ševa koja s mrkog tla dok sviće
Diže se, himnom slavi rajska vrata:

Jer tvoja ljubav takvo mi je zlato,
Da s kraljem ne bih mijenjao se zato.

Slikara moje igrahu se zjene
Stavivši lik ti na mog srca platno;
Tijelo mi rub je da mu okvir djene,
A perspektiva umijeće je zlatno -

Jer kroz slikara vidiš način kojim
Slikana vjerno ta je slika što je
Još u dućanu u grudima mojim,
Kom okna zjene ostakliše tvoje;

Očima, gle, poslužile su oči: -
Moje tvoj lik naslikahu, a zjene
Tvoje su okna grudi mi gdje toči
Sunce se, da te promatra kroz mene:

Vid vješt je, al naslikat mu je znano
Tek to što vidi, srce mu je strano.

Nisam ja onaj pjesnik kojem treba
Lažna ljepota da mu teče stih,
Koji za ukras sve urese neba
Uzima, u njem da opjeva njih,

S mjesecom, suncem, zemljom, morskim dnom,
Travanjskim cvijećem i svim što svod plavi
Dragocjeno u plastu krije svom.

Iskreno, ko što ljubim, pišem ja,
Stog dragi moj je, znajte, lika krasnog
Kao i mnogi, iako ne sja
Nalik na zlatne svijeće s neba jasnog:

Drugi svom stihu mogu laž dodavat;
Ja ne hvalim, jer ne mislim prodavat.

Što ti je imaš, nije sve zlo moje,
Premda je vrlo voljeh, mogu reći;
Što ona ima tebe bol mi to je,
Gubitak što će najdublje me peći.

Prekršitelji, pravdam prijestup vama: —
Voliš je jer znaš da je volim i ja,
I zbog mene te ona tjera sama
Da snubiš je, to zbog mene joj prija.

Izgubim li te, sva je ljubav njena,
Izgubim nju li, s njom ćeš i nju steći:
Ja sam sam, skupa vi, i tog mi trena,
Zbog mene, križ taj stavljate na pleći.

Ali gle: jedno nas smo dva, to znamo.
- Ah! ona dakle ljubi mene samo!

Sonet 18

Kad poredim tebe s lijepim danom ljeta –
Ti si mnogo ljepša, više ljupka, nježna;
Pupoljak se smrzne u maju kad cvjeta,
Ljepota je ljeta vrlo kratkosežna.

Katkad sunce s neba odveć vrelo sine,
Njemu lice zlatno oblak često skriva,
Sva ljepota žene sa vremenom mine –
Priroda il' udes čari joj razriva.

Al' tvog ljeta sunce nikad neće zaći –
Ti ostat' nikad nećeš bez sadašnjeg sjaja;
Van života ti se nikad nećeš naći
Dok u pjesmi ovoj vječnost te osvaja.

Sve dok ljudi vide i dok život traje
Ova pjesma tebi život će da daje.


Autor: Wiliam Shakespeare

Teodora je napisao/la:

Sonet 18

Kad poredim tebe s lijepim danom ljeta –
Ti si mnogo ljepša, više ljupka, nježna;
Pupoljak se smrzne u maju kad cvjeta,
Ljepota je ljeta vrlo kratkosežna.

Katkad sunce s neba odveć vrelo sine,
Njemu lice zlatno oblak često skriva,
Sva ljepota žene sa vremenom mine –
Priroda il' udes čari joj razriva.

Al' tvog ljeta sunce nikad neće zaći –
Ti ostat' nikad nećeš bez sadašnjeg sjaja;
Van života ti se nikad nećeš naći
Dok u pjesmi ovoj vječnost te osvaja.

Sve dok ljudi vide i dok život traje
Ova pjesma tebi život će da daje.


Autor: Wiliam Shakespeare

Hoću li te s danom usporedit ljetnim?
ti si čarobniji i blaži; u maju
...
...
Dokle ljudi dišu, ili oči sjaje,
dotle živi ovo i život ti daje.



vjerujem da su ovi stihovi mnogo ispravnije prevedeni...
jer su šekspirovi soneti pisani muškarcu, mladom grofu...
u 18 stoljeću je jedan nakladnik malkice preuredio njegove sonete, tako da budu više kao ljubavni soneti pisani nekoj ženi...
Pratiš li moju temu gdje pišem po redu svaki sonete, možeš vidjeti da je tako...
knjiga kojom se služim je izdanje 1996...a prevod je Mate Maras...i mogu reći da mi se jako sviđaju njegovi prevodi kako od Šekspira tako i od Dantea...

Osmijeh ti ostavljam...PiPi

Sonet sam pronasla na netu a ja bih zaista volela kad bi ti uz tvoj sonet postavio i njegov tako da idemo redom.

Teodora je napisao/la:

Sonet sam pronasla na netu a ja bih zaista volela kad bi ti uz tvoj sonet postavio i njegov tako da idemo redom.

U temi PiPi i William... idu po redu soneti...