Početna stranicaCalendarFAQPretraľnikČlanstvoKorisničke grupeRegistracijaLogin
travanj 2018
ponutosričetpetsubned
      1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
30      
CalendarCalendar
Similar topics
    Latest topics
    » O Tvorcu, andjelima i nebu
    sri srp 19, 2017 11:56 pm by Teodora

    » Pitanja ...
    pon sij 28, 2013 1:51 am by Darling

    » PiPi - poezija
    sub oľu 31, 2012 1:09 am by PiPi

    » Teodora i PiPi
    uto sij 31, 2012 2:27 am by PiPi

    » PiPi i William Shakespeare
    pon sij 23, 2012 4:25 pm by PiPi

    » Obavjesti...
    pet lis 21, 2011 12:11 am by PiPi

    » Rimarij....verzija za testiranje
    čet lis 13, 2011 10:25 pm by PiPi

    » Pitanja,odgovori, komentari...
    sub ruj 10, 2011 9:56 pm by PiPi

    » Zal Kopp, moja poezija
    pet srp 29, 2011 8:51 pm by PiPi

    » Herman Hese
    sub lip 04, 2011 3:01 pm by Teodora

    Online
    Ukupno je: 1 korisnik/ca online; 0 registriranih, 0 skrivenih i 1 gost.

    /

    Najviše korisnika/ca istovremeno online bilo je: 10, dana sri kol 23, 2017 7:59 am.
    FlagConter

    Share | 
     

     Aleksa Šantić

    Go down 
    Autor/icaPoruka
    Teodora

    avatar

    Broj postova : 305
    Reputation : 13
    Join date : 02.11.2010
    Lokacija : Sweden

    PostajNaslov: Aleksa Šantić    čet stu 18, 2010 7:38 pm

    Biografija Aleksa Šantića

    Aleksa Šantić je jedan od najpoznatijih pjesnika novije srpske lirike. Rođen je 1868. godine u Mostaru , gradu u srcu Hercegovine, gdje je proveo veći dio svog života. Otac Risto mu je rano umro pa je staranje nad njim preuzeo stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, i sestru Radojku koja se udala za pjesnika i Aleksinog prijatelja Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumjevanja za njegov talenat, pa se, poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani vraća se u rodni Mostar.

    Stvarao je na razmeđu dva vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje XIX i XX vijeka. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali srpski pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj a od stranih najvažniji uticaj je imao Hajnrih Hajne koga je i prevodio. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Šantićeva poezija je puna snažnih emocija , ljubavne tuge a i bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao. Njegova muza je na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda.

    Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta ("Moja otadžbina"). U nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvjek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet ( "Ostajte ovdje" , "Hljeb" ). Šantić naglašava patnju i mučeništvo kao najvažnije momente u istorijskoj sudbini srpskog naroda ("Mi znamo sudbu" ).

    Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem muslimanske ljubavne pjesme, sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šedrvana,... Djevojke koje su u njima pojavljuju se okićene đerdanima, bajne su i izazovne ali ipak skrivene ljepote. Takva je pjesma "Emina", a duh te pjesme je toliko pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka a samo rijetki znaju da ju je Šantić napisao. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Pjesnik sve svoje drage posmatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života.

    Šantić je bio je jedan od osnivača kulturnog lista "Zora" kao i predsjednik Srpskog Pjevačkog Društva "Gusle". Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Ðikićem,...

    Poznati pjesnik je umro 2. februara 1924. godine u rodnom Mostaru od, tada neizlječive bolesti, tuberkuloze. Ovu biografiju završavam stihovima nepoznatog pjesnika koji se nadovezuju na Šantićevu pjesmu "Emina" :

    Umro stari pjesnik,
    Umrla Emina
    Ostala je tužna
    Bašta od jasmina
    Razbio se ibrik
    Uvenulo cvijeće
    Pjesma o Emini
    NIKAD umrijet' neće


    Bibliografija Alekse Šantića
    Pjesme,
    Mostar, 1891. godine.
    Pjesme knjiga II
    Mostar, 1895. godine.
    Pjesme,
    U Mostaru, 1901. godine
    Pod maglom,
    Slika iz gornje Hercegovine. Beograd, 1907. godine
    Pjesme
    U Mostaru, 1808. godine
    Pod maglom,
    Slika iz gornje Hercegovine. U Mostaru, 1908. godine
    Pjesme
    Beograd, 1911. godine
    Hasanaginica,
    Dramska slika u stihovima s pjevanjem. Novi Sad, 1911. godine
    Na starim ognjištima,
    Mostar, 1913. godine
    Na starim ognjištima,
    II popunjeno izdanje. Beograd, 1914. godine
    Pjesme
    Zagrab, 1918. godine
    Hasanaginica,
    Dramska slika u stihovima s pjevanjem II izdanje. Beograd- Sarajevo, 1919. Godine
    Na starim ognjištima,
    III popunjeno izdanje. Sarajevo, 1920. godine
    Pod maglom,
    Slika iz gornje Hercegovine. Beograd- Sarajevo, 1920. godine
    Pjesme,
    Beograd, 1924. godine.
    Drame,
    Hasanaginica, Pod maglom, Andjelija, Nemanja. Mostar, 1927. godine.
    [Vrh] Go down
    Korisnički profil http://dveri-milosti.serbianforum.info/index.htm
    Teodora

    avatar

    Broj postova : 305
    Reputation : 13
    Join date : 02.11.2010
    Lokacija : Sweden

    PostajNaslov: Re: Aleksa Šantić    čet stu 18, 2010 7:39 pm

    SENKE


    Vi, senke, što sada po putima mojim
    Urličete kobno, kô s razboja hrti,
    Ma vi bile kandže svih beda i smrti,
    Svejedno, ja vama na belezi stojim!

    Ne tresu me više oštrohrte osti,
    Ni jed zelen s vaših gubica što prska;
    S vama ću u koštac, pa me poput trska
    U pritegu vašem prsnule mi kosti.

    Ne, vaš pomam nema snage da me satre,
    Ja sam gore gde se carske rude kriju,
    I na svaki udar raspu se i biju
    Iz mojijeh stena iskre zlatne vatre.

    O grmenje moje zube krši vreme,
    I u njemu svaka hajka lava nađe.
    Još su moje snage gorda jedra lađe,
    Gde prosipa zora svoje dijademe.

    Mičite se s puta! Iz kaljuže ove,
    Gde se oreola čovečnosti cepa,
    Ja na timor idem, kuda srce lepa
    Kupe se i hrle na polete nove.

    Onamo, na vrhu, kô dan jedan beo,
    Ja ću s kopljem stati, ti, maglena hordo,
    I kô požar zlatan, radosno i gordo,
    Na bregu lepote izgoreti ceo.


    1923.
    [Vrh] Go down
    Korisnički profil http://dveri-milosti.serbianforum.info/index.htm
    Teodora

    avatar

    Broj postova : 305
    Reputation : 13
    Join date : 02.11.2010
    Lokacija : Sweden

    PostajNaslov: Re: Aleksa Šantić    čet stu 18, 2010 7:41 pm

    LJUBAV


    O, da mi je nešto pa da budem reka,
    Pa da tečem ispred tvoje kuće male;
    Pevajući tebi da razbijem vale
    O pragove gde ti staje noga meka.

    Pa kad niz pragove siđeš sa ibrikom
    Da zahvatiš vode, da ti zgrabim ruke,
    Prigrlim te sebi u svoje klobuke,
    I da tebe, draga, više ne dam nikom.

    Na dušeku trava i mojih smaragda,
    Kao nimfa moja, da počivaš svagda,
    I da niko ne zna tvoje mesto gde je.

    Samo moje oči da gledaju u te,
    Samo moje sve dubine i sve kute
    Da lepota tvoja osiplje i greje.


    1923.
    [Vrh] Go down
    Korisnički profil http://dveri-milosti.serbianforum.info/index.htm
    Teodora

    avatar

    Broj postova : 305
    Reputation : 13
    Join date : 02.11.2010
    Lokacija : Sweden

    PostajNaslov: Re: Aleksa Šantić    sri stu 24, 2010 12:54 am

    PRETPRAZNIČKO VEČE



    Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku
    Kandilo baca i sobu mi zâri.
    Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari,
    I gluhi časi neosjetno teku.

    Napolju studen. Peć pucka i grije.
    Ja ležim. Ruke pod glavom, pa ćutim,
    I slušam kako granjem zamrznutim
    U moja okna goli orah bije.

    Tako na vrata sumornog mi srca
    Sjećanje jedno udara i čeka
    Kô drug i sabrat, kao duša neka
    Što sa mnom plače i u bolu grca.

    Negda u take noći, kada otka
    Pomrlom granju zima pokrov ledan,
    Ova je soba bila kô vrt jedan,
    Gdje je kô potok tekla sreća krotka:

    Kao i sada, pred ikonom sjaji
    Kandila svjetlost. Iz ikonostasa
    Suh bršljan viri. Lako se talasa
    Izmirne pramen i blagoslov taji.

    Sva okađena miriše nam soba.
    Okolo žute lojane svijeće,
    Mi, djeca, sjeli, kô kakvo vijeće,
    Radosni što je već grudanju doba.

    Pod tankim velom plavkastoga dima
    U peći vatra plamti punim žarom,
    I sjajne pruge po ćilimu starom
    Veselo baca i treperi njima.

    Uvrh, na meku šiljtu, otac sio,
    Pružio čibuk i dim se koluta;
    Njegova misô nadaleko luta,
    I pogled bludi sanjiv, blag i mio.

    Uza nj, tek malko na šiljtetu niže
    Kô simbol sreće, naša majka bdije;
    Za skori Božić košulje nam šije,
    I katkad na nas blage oči diže.

    U to bi halka zakucala. - "Petar!"
    - Usklikne otac - "On je zacijelo!
    On vazda voli govor i sijelo -
    Otvorite mu!"... - I mi svi, kô vjetar,

    Trči i vratâ prijevor izvuci.
    I stari susjed, visok kao brijeg,
    Tresući s ruha napanuli snijeg,
    Javio bi se s fenjerom u ruci.

    Svaki mu od nas u zagrljaj hita,
    Majka ga krotko susreta i gleda,
    A on se javlja, pa do oca sjeda,
    I brišuć čelo za zdravlje ga pita.

    Sva novom srećom ograne nam soba!
    Na svakom licu sveto, sjajno nešto.
    Sučući brke, stari susjed vješto
    Počô bi priču iz dalekog doba.

    I dokle prozor hladna drma ciča,
    Mi svaku riječ gutamo nijemi;
    Srca nam dršću u radosnoj tremi
    Sve dogod ne bi dovršio čiča.

    Zatim bi otac, vedar kô sjaj dana,
    Uzeo gusle u žilave ruke,
    I glasno počô, uz ganjive zvuke,
    Lijepu pjesmu Strahinjića Bana...

    Meni je bilo kô da pjesme ove
    Svaki stih posta pun behar u rosi,
    Pa trepti, sjaje, i meni po kosi
    Prosipa meke pahuljice nove...

    O mili časi, kako ste daleko!
    Vi, draga lica, iščezla ste davno!
    Pusta je soba... moje srce tavno...
    I bez vas više ja sreće ne steko'...

    Kandilo i sad pred ikonom tinja,
    I sad je pozno predbožićnje doba;
    Al' gluha jama sad je moja soba,
    A ja list sveo pod bjelinom inja.

    Uzalud čekam... U nijemoj sjeni
    Nikoga nema... Sam, kô kamen ćutim.
    Samo što orah granjem zamrznutim
    U okna bije i javlja se meni...

    No dok mi mutni boli srce kose,
    Kô studen travku uvrh krša gola -
    Iz mojih knjiga, sa prašnjava stola,
    Ja čujem šušanj kô viline kose.

    Gle! Sad se redom rasklapaju same
    Sve knjige stare, snovi čežnje duge -
    Miču se, trepte jedna pokraj druge,
    I njihov šumor kô da pada na me.

    Sanjam li? Il' bi ovo java bila?
    Iz rastvorenih listova i strana
    Prhnuše lake tice, kô sa grana,
    I po sobi mi svud razviše krila.

    Sve se svijetle!... Sve u blijesku stoje!...
    Jedna okolo kandila se vije,
    A neka bolno, Kô da suze lije,
    Pred slikom dršće mrtve majke moje.

    Neke bijele kao ljiljan prvi,
    Samo im zlatno meko perje grudi;
    Neke sve plave, tek im grlo rudi,
    Kao da kanu kap zorine krvi.

    Neke mi pale tu na srce svelo,
    Pa kril'ma trepte i šušte kô svila;
    A jedna lako, vrhom svoga krila,
    S cvrkutom toplim dodirnu mi čelo,

    Kô da bi htjela zbrisat sjen tuge...
    I slušaj! Redom zapjevaše one!...
    I glasi dršću, tresu se, i zvone,
    Mili i sjajni kô luk mlade duge:

    "Ne tuži! S bolom kuda ćeš i gdje bi?!
    Mi pjesme tvoje, i drugova sviju
    Što svoje duše na zvjezdama griju -
    Sveta smo živa porodica tebi!

    Mi kao rosa na samotne biljke
    Padamo tiho na sva srca bona,
    I u noć hladnu mnogih miliona
    Snosimo tople božije svjetiljke.

    Mi združujemo duše ljudi svije'!
    Mrtve sa živim vežu naše niti:
    I s nama vazda uza te će biti
    I oni koje davno trava krije!

    Prigrli ova jata blagodatna!
    I kada jednom dođe smrti doba,
    Naša će suza na kam tvoga groba
    Kanuti toplo kô kap sunca zlatna"...

    I akord zvoni... Sve u sjaju jačem
    Kandilo trepti i sobu mi zari...
    Iz kuta muklo bije sahat stari.
    Ja sklapam oči i od sreće plačem...


    1910.
    [Vrh] Go down
    Korisnički profil http://dveri-milosti.serbianforum.info/index.htm
    Sponsored content




    PostajNaslov: Re: Aleksa Šantić    

    [Vrh] Go down
     
    Aleksa Šantić
    [Vrh] 
    Stranica 1 / 1.
     Similar topics
    -
    » Hellboy (2004), Hellboy 2 (2008) Hellboy 3 (2012)

    Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
     :: poezija članova :: poezija poznatih pjesnika-
    Forum(o)Bir: