Enver Muratovic – Pjesme i Soneti

DA UĐEŠ U SAN

Iz svake knjige javljaš se ćutke,
Dobro me držiš budnog do zore;
Sklopljenih očiju, k’o u lutke,
Odletiš iz sna kroz prozore.

I bolno hoću da te dovučem:
Stežem ti ruku, ali bez snage;
Kako i danas – tako i juče
Nestaješ usred srebrne magle.

I ne znam kako do novih snova,
I da li hoćeš biti u njima
K’o u riječima što su slova;

Čekaću zato, smrvljen od bola,
(Sred vrelog ljeta – meni je zima!)
Da uđeš u san mekano gola…
***

KLETVA

Ukleti, valjda sa pravom
(Preci nam lopovi bili!)
Bolest se uvuče zdravom –
Puno nas groblje, mili!

I strah nas za djecu našu
Da kletva i njih ne smori;
Mi živi u smrt smo vašu
Utkali sebe. Pa zborim:

Veliki Bože, pomozi!
Odagnaj riječi zlobne
Iz naše tišine grobne;

Odagnaj, jer nema više
Snage u ruci, u nozi…
Ta kletva nas opet siše

K’O DA ME NI BILO NIJE

Neka ti kažu nebesa
Koliko ima te, Ženo
U ovoj tišini plesa
Krvi što ključa venom;

Neka ti pokažu ptice
Lepetom mekih krila
Koliko žudim da lice
Dotaknem tvoje k’o svila;

Koliko hoću – a strah me –
Obgrlit’ lukavo, mila,
Tvoj struk! A prah me

Starosti polako krije…
Biću tek san što si snila –
K’o da me ni bilo nije.
***
MOLITVOM U SVITANJE

Zaista to ne treba –
Za mene brinuti brigu,
Sve dok se ima hljeba,
Zdravlja, po koju knjigu…

Zaista potreban nisam
Žaljenja bilo koga;
Srećan – kad nema vriska
Srećan – s vjerom u Boga!

I zato: samo ćuti.
Život je trenut samo
Odavde do Tamo;

I nikad se ne ljuti –
Mirna budi ko janje,
S molitvom u svitanje…