travanj 2024 | pon | uto | sri | čet | pet | sub | ned |
---|
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | | | | | | Calendar |
|
Latest topics | » O Tvorcu, andjelima i nebu sri srp 19, 2017 11:56 pm by Teodora» Pitanja ...pon sij 28, 2013 1:51 am by Darling » PiPi - poezijasub oľu 31, 2012 1:09 am by PiPi» Teodora i PiPiuto sij 31, 2012 2:27 am by PiPi» PiPi i William Shakespearepon sij 23, 2012 4:25 pm by PiPi» Obavjesti...pet lis 21, 2011 12:11 am by PiPi» Rimarij....verzija za testiranječet lis 13, 2011 10:25 pm by PiPi» Pitanja,odgovori, komentari...sub ruj 10, 2011 9:56 pm by PiPi» Zal Kopp, moja poezijapet srp 29, 2011 8:51 pm by PiPi» Herman Hese sub lip 04, 2011 3:01 pm by Teodora |
Online | Ukupno je: 2 korisnika/ca online; 0 registriranih, 0 skrivenih i 2 gostiju. / Najviše korisnika/ca istovremeno online bilo je: 20, dana pet vel 02, 2024 12:26 am. |
FlagConter | |
| | Jacques Prevert | |
| | Autor/ica | Poruka |
---|
Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Jacques Prevert pet stu 05, 2010 11:59 pm | |
| ŽAK PREVER (1900-1977) 4. februara 1900. rodio se u Nejiu, pariskom predgrađu na obali Sene, Žak Prever, pesnik, nadrealista. Bio je učenik slobodne škole "Andre Amon". Obožavao je slobodu i glorifikovao duh pobune i revolta. Bio je blizak sa nadrealistima, ali je odbio da se pridruži Komunističkoj Partiji sa Andre Bretonom, koga je ismejao u "Mort d'un monsieur". Bio je i talentovan scenarista. 1925. ženi se prijateljicom iz detinjstva Simonom Dijen. Od smrti Viktora Igoa, od osamdesetih godina prošlog veka, Francuska nije imala svoga istinski narodnog pesnika, pesnika čije će delo podjednako voleti i rafinovani ljubitelji poezije i ljudi skromna obrazovanja. Dobila ga je u Žaku Preveru. Bio je majstor reči. Iako se uglavnom negativno odnosio prema religiji, tradiciji, autoritetima i konvencijama, Preverova poezija je, kao retko koja poezija našeg vremena, puna iskrene vere u ljudsku toplinu i solidarnost, katkad gotovo detinjski puna poverenja u ljude, u ljubav. Preverova poezija je, nema sumnje, snažno uticala i na francusku šansonu. Gajio je veliku ljubav prema slikarstvu, i to modernom slikarstvu te je Pikasu posvetio dve velike pesme. Na kraju krajeva, Prever nas svojom poezijom uči da volimo. Umire 11. aprila 1977 u mestu Omonvil-la-Ptit, u Normandiji. | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert sub stu 06, 2010 12:02 am | |
| Takva sam kakva sam -Žak Prever
Takva sam kakva sam. Bas takva sam stvorena. Kad imam zelju da se smejem, Smejem se grohotom. Volim onog ko me voli. Pa zar sam za to kriva? Sto nije uvek isti onaj koga volim. Takva sam kakva sam. Bas takva sam stvorena. Pa sta sad hocete?! Sta hocete od mene?! Stvorena sam da se dopadam I tu se nista ne moze izmeniti. Potpetica mi je suvise visoka, Struk mi je suvise vitak, A grudi suvise cvrste. I koluti pod ocima suvise modri. A onda i zatim Takva sam kakva sam! Dopadam se onome kome se dopadam. I sta se to vas tice?! Ono sto mi se dogodilo…
Da, ja sam volela nekoga. Nekoga ko me je voleo. Kao deca sto se medju sobom volle I znaju prosto da vole, Da vole, vole, vole…
I zasto me onda ispitivati?! Ja sam ovde samo da vam se dopadam I nista se tu ne moze izmeniti! | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert sub stu 06, 2010 12:10 am | |
| TA LJUBAV
Ta ljubav Tako silna Tako drhtava Tako nežna Tako očajna Ta ljubav Lepa kao dan I ružna k'o vreme Ta ljubav tako stvarna Ta ljubav tako divna Tako srećna Tako vesela I tako jadna Drhteći od straha k'o dete u mraku A tako sigurna u sebe K'o neki spokojni čovek usred noći Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih Gonila ih da govore I primoravala da blede Ta ljubav vrebana Jer te druge mi smo vrebali Ganjani ranjavani gaženi dotucavani poricani zaboravljeni Zato što smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali gazili dotucavali poricali zaboravljali Ta ljubav cela celcata Još toliko živa A sva ozarena To je tvoja ljubav To je moja ljubav Ona koja je bila To osećanje je uvek novo I nije se izmenilo Toliko stvarno kao neka biljka Toliko drhtavo kao neka ptica Toliko toplo i živo kao leto Možemo oboje Otići i vratiti se Možemo zaboraviti A zatim ponovo zaspati Pa probuditi se patiti bditi Pa ponovo zaspati Sanjati i smrt Zatim probuditi se osmehnuti se smejati se I podmladiti se Naša ljubav zastaje tu Tvrdoglava kao magare živa kao želja Svirepa kao sećanje Glupa kao kajanje Nežna kao uspomena Hladna kao mermer Lepa kao dan Nežna kao dete Gleda nas smešeći se I kazuje mnogo ne govoreći ništa A ja je slušam drhteći I vičem Vičem za tebe Vičem za sebe I preklinjem te Za tebe za sebe i za sve one koji se vole I koji su se voleli Da ja im vičem Za tebe za sebe i za sve druge Da ne znam Ostani tu Tu gde si Gde si bila nekad Ostani tu Ne pomiči se Ne idi Mi koji smo voleli Mi smo te zaboravili Ali ti nas ne zaboravi Jer nemamo drugog do tebe na zemlji Ne dopusti nam da postanemo hladni Da se udaljavamo sve više Odemo gde bilo Daj nam znak da si živa A mnogo docnije na ivici nekog šipražja U šumi uspomena Iskrsni odjednom Pruži nam ruku I spasi nas
| |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert sub stu 06, 2010 12:10 am | |
| PESMA PTIČARA
Ptica koja leti tako nečujno Plica crvena i topla kao krv Ptica tako nežna ptica ismevač Ptica koju odjednom obuzima strah Ptica koja samu sebe udara Ptica koja bi htela pobeći Ptica usamljena i izbezumljena Ptica koja bi htela živeti Ptica koja bi htela pevati Ptica koja bi htela vikati Ptica crvena i topla kao krv Ptica koja leti tako nečujno Da to je tvoje srce lepa devojko Tvoje srce koje krilom tužno udara O tvoje čvrste i bele grudi
| |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert sub stu 06, 2010 12:10 am | |
| OBLETAO JE OKO MENE
Obletao je oko mene Za vreme mnogih meseca dana i časova I stavio je najzad ruku na moje grudi Nazivajući me svojim malim malim srcem Istrgao mi je obećanje K'o što se istrže cvet iz zemlje I zadržao ga u svome sećanju K'o što se čuva cvet u zimskoj bašti A ja Zaboravila sam na svoje obećanje I cvet je brzo svenuo Oči su mu se iskolačile Pogledao me je popreko I uvredio tesko A drugi je došao i nije mi ništa tražio Ali me je celu obuhvatio pogledom U času za njega bila sam naga Od glave do pete I kada me je svukao Dopustila sam mu da od mene čini šta hoće A nisam znala ni ko je on | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert sub stu 06, 2010 12:11 am | |
| UVELO LIŠCE
Želela bih da se uvek sećaš Srećnih dana naše ljubavi Tada je život bio mnogo lepši I sunce blistavije bilo no danas Uvelo lišće slaže se po zemlji A ja te još nisam zaboravila Uvelo lišće slaže se po zemlji K'o naša tuga i uspomene Hladni vetar odnosi ih Zajedno sve u noć zaborava A vidiš ja nisam zaboravila Pesmu koju si mi pevao Ta je pesma bila slična nama I tebi koji si me voleo I meni koja sam te volela Živeli smo zajedno Ti koji si me voleo I ja koja sam te volela Ali život razdvaja one One koji su se mnogo voleli O sasvim polako i bez šuma More brise tragove po pesku Koraka razišlih se ljubavnika
| |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert sub stu 06, 2010 12:11 am | |
| DA SE NAČINI PORTRE JEDNE PTICE
Pre svega naslikati kavez sa otvorenim vratima naslikati zatim nesto lepo nesto prosto nešto divno nešto korisno ... A potom za pticu postaviti platno uz neko drvo u nekoj bašti u nekom gaju u nekoj šumi i sakriti se iza drveta ne govoreći ništa i bez ijednog pokreta Neki put ptica dolazi brzo a mogu proći i duge godine pre no što se reši da dođe Ali ne obeshrabrivati se već čekati uporno čekati ako treba i godinama tu brzinu ili laganost dolaska ptice pošto to nema nikakve veze sa uspehom slike A kad ptica dođe ako dođe u najvećoj tišini sačekati da ptica uđe u kavez pa kad je ušla zatvoriti tiho vrata kičicom a zatim izbrisati jednu po jednu sve prečage pazeći dobro da se ne dodirne ni jedno perce ptice Zatim načiniti portre drveta izabravši najlepšu od njegovih grana za pticu naslikati zatim zeleno lišće svežinu vetra sunčanu prašinu šum životinja i trave u vrelini leta najzad čekati da ptica reši da peva Ako ptica ne zapeva loš je znak znak da je slika rđava a ako peva dobar je znak znak da se može slika potpisati tad isčupajte sasvim lagano jedno pero iz krila ptice i ispišite svoje ime u uglu platna | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert sub stu 06, 2010 12:12 am | |
| TAMNIČAREVA PESMA
Kuda lepi tamničaru Sa tim ključem poprskanim krvlju Idem da oslobodim onu koju volim Ako još ima vremena A nju sam zatvorio I nežno i svirepo Na najskrovitijem mestu svojih želja Na najdubljem mestu svojih nemira U laži budućnosti U gluposti zaklinjanja Hoću da je oslobodim Jer hoću da je slobodna Po cenu i da me zaboravi Po cenu i da ode Pa čak i da se vrati I da me još voli Ili da zavoli drugog A ako joj se taj dopadne Pa ona ode I ja ostanem sam Sačuvaću samo Sačuvaću večno Na svojim dlanovima Do poslednjeg daha Blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju.
KAKO STOJE STVARI
U dvanaest dvoraca dobijenih za dvanaest zalogaja hleba dvanaest ljudi rida od besa u dvanaest kupatila Tuzna poruka i m je stigla losa vest iz loseg kraja Negde tamo neki domorodac digao se iz pirincanog polja i sa preziorm saku pirinca bacio prema nebu.
BAŠTA
Hiljade i hiljade godina Ne bi bilo dovoljno Da se opiše Kratki sekund večnosti U kome si me ti poljubila U kome sam te ja poljubio Jednoga zimskog praskozorja U Parku Monsuri u Parizu U Parizu Na zemlji Na zemlji koja je zvezda
STARO VINO
Narandža na stolu Tvoja haljina na podu A ti u mojoj postelji Blagi poklon trenutka Svežina noći Toplota moga života
DECA SE VOLE
Deca kad se vole ljube se stojeći Po kapijama noći Dok prolaznici ukazuju prstom na njih Ali decu kad se vole Baš je briga da li ih ko vidi Jer tu su samo njihove senke Treperave u noći I koje izazivaju kod prolaznika Bes prezir smeh i zavist Deca kad se vole nisu ovde ni za koga Tada si dalje odavde nego što je noć I mnogo dalje nego što je dan Ona su U zaslepljujućoj svetlosti prve ljubavi
BUKET
Šta tu radiš devojčice Sa tim cvećem tek ubranim Šta tu radiš devojko Sa tim cvećem ne više svežim Šta tu radiš lepa ženo Sa tim cvećem koje vene Šta tu radiš starice Sa tim cvećem davno već uvelim -Čekam pobednika
KRV I PERJE
Ševo uspomena To tvoja krv teče A ne moja
Ševo uspomena Stegao sam svoju pesnicu
Ševo uspomena Lepa mrtva ptico Nije trebalo da sletiš I zoblješ iz moje ruke Zrnca zaborava
PORUKA
Vrata koja je neko otvorio Vrata koja je neko zatvorio Stolica na koju je neko seo Macka koju je neko pomilovao Voce koje je neko zagrizao Pismo koje je neko procitao Stolica koju je neko oborio Vrata koja je neko otvorio Put po kome jos neko trci Suma kojom neko prolazi Reka u koju neko skace Bolnica u kojoj neko umire. | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert sub stu 06, 2010 12:12 am | |
| BARBARA
Sjećaš li se Barbara, padala je kiša neprestana nad Brestom toga dana, a ti si išla nasmijana pokisla, ozarena, ocarana, pod krupnim kapima kise sjeti se Barbara, sretoh te u ulici Sijama smijala si se, i ja sam se smijao sjecas li se Barbara Nisam te poznavao, nisi ni ti mene sjećaš li se, sjećaš li se toga dana i ne zaboravi ga. Jedan čovjek ispod neke kapije, zaklonjen viknuo je tvoje ime, Barbara a ti si potrčala njemu po kiši pokisla, ozarena, očarana i bacila si mu se u zagrljaj Sjećaš li se Barbara, ne ljuti se što ti kažem ti jer ti kažem svakom koga volim pa čak iako ga ne poznajem. Sjećaš li se Barbara i ne zaboravi nikad tu kišu tako blijedu i tako srećnu tu kišu nad morem, nad arsenalom nad brodom iz Cezana Oh, Barbara velika je svinjarija taj Rat i šta je sa sobom sada pod kišom od gvozdja, vatre, čelika, krvi A onaj koji te je stezao u zagrljaju, zaljubljeno da li je umro, nestao il je jos živ Oh, Barbara još uvijek kiša pada nad Brestom kao što je padala nekada Ali nije to isto, jer sve je porušeno To su samo posmrtne kapi kiše, užasne i očajne A nije ni onaj potop kiše, gvozdja, čelika, krvi vec prosto kiša iz oblaka koji nestaju kao psi kao psi koje donosi vodena struja iz Bresta da istrunu negdje daleko, vrlo daleko od Bresta, od koga nije ostalo ništa. | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert sub stu 06, 2010 12:13 am | |
| Adrijen
Adrijene nemoj da se duriš! Vrati se! Adrijene nemoj da se duriš! Vrati se! Grudva snega koju si bacio na mene u Šamoniju prošle zime sačuvala sam je Eno je na kaminu pokraj svadbenog venca moje pokojne majke koju je ubio moj pokojni otac što je giljotiniran jednog tužnog zimskog jutra ili proletnjeg ... Grešila sam priznajem znala sam ostati duge godine ne vraćajući se kući Ali nikada ti nisam rekla da je to zato što sam bila u zatvoru grešila sam priznajem često sam tukla psa ali sam te volela Adrijene nemoj da se duriš! Vrati se! I Vrbova grana tvoj mali foksterijer koji je crk'o prošle nedelje sačuvala sam ga! Eno ga u frižideru i ponekad kad otvorim vrata da uzmem pivo ugledam jadnu životinju i to me strašno rastuži! A ipak to sam ja uradila jedne večeri da skratim vreme dok sam te čekala ... Adrijene nemoj da se duriš! Vrati se! Sa vrha kule Sen-Žak bacila sam se prekjuče zbog tebe sam se ubila Juče su me zakopali u jedno divno groblje i mislila sam na tebe i večeras sam se vratila u sobu po kojoj si se šetao go u vreme dok sam još bila živa i čekala te
Adrijene nemoj da se duriš! Vrati se! U redu grešila sam duge godine nisam se vraćala kući ali sam ti uvek krila da je to zato što sam bila u zatvoru! Grešila sam priznajem često sam tukla psa ali sam te volela!
Adrijene nemoj da se duriš! Vrati se! | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert sub stu 06, 2010 12:13 am | |
| ZA TEBE LJUBAVI MOJA
Išao sam na trg ptica I kupio sam ptice Za tebe ljubavi moja
Išao sam na trg cvijeća I kupio sam cvijeće Za tebe ljubavi moja
Išao sam na trg željeza I kupio sam okove Teške okove Za tebe ljubavi moja
A zatim sam otišao na trg robova I tražio tebe Ali te nisam našao ljubavi moja
BORBA S ANĐELOM
Ne idi tamo Sve je sraćunato unaprijed Meč je udešen I kad se on bude pojavio u ringu Obasjan munjama od magnezijuma Oni će zapjevati da uši zaglunu Te Deum I prije nego ti budeš ustao sa stolice Oni će zazvoniti u zvona što mogu jače Tresnuće ti u lice Sveti sunđer I ti nećeš i mati vremena da mu uletiš u perje Zatim će se oni baciti na tebe A on će te udariti ispod pojasa I ti ćeš se srušiti U strugotine Sa glupo ukrštenim rukama I nikad više nećeš moći leći sa ženom
POSJETA MUZEJU
U muzeju voštanih Uspomena pođite galerijom Promašenih namjera hodnikom Neiskrenih želja stepenicama Bezvoljnih žudnji i upašćete u klopku Kajanja I tu moći ćete da urežete po zidovima malim nožem-uspomenom kupljenom na ulazu zareze Nesporazuma Ali iznad sale Izgubljenog dobročinstva vezanih očiju akrobata Ljubav igraće na žici ukočen od sreće jedva nazrene od sreće nikad ne zaboravljene I muzika njegovog cirkusa oblijetaće svoju izlizanu ploču islabljenu ali oduševljenu i ploča će se okretati kao mjesec krvavi i ožalošćeni očarani oživljeni nasmijani obasjani zadivljeni i zadivljujući I biće to muzika maroda ptica muzika ptica naroda
Posjetioci slušajte tu muziku i dobro je čujte i ne da samo obraćate pažnju na tu muziku na taj šum već predajte joj se sasvim Ona će vam se spokojno isplatiti jednog lijepog dana ili nekog drugog dana ta muzika naroda ptica ljubavi
* * * (mali prosjak)
Mali prosjak traži milostinju od ptica
Oh ne ostavljajte mi punu šaku inaće ću ostati ovdje ako se mora i dok se ne smrkne
I u njegovom pogledu pojavluje se obljesak žalosti
Taj obljesak uočila je jedna ptica
Nije gladna ali laganožprilazi sitnim obazrivim korakom da iz čiste pažnje pozoblje iz dječje ruke hljeb ponuđen tako prosto
I radost pali sve vatre u očima malog prosjaka
LOV NA KITA
U lov na kita, u lov na kita, Govorio je otac gnevnim glasom Sinu Srećku pod šifonjerom, U lov na kita, u lov na kita Što nećeš Da ideš, ej? A što da lovim to živinče, Ništa mi nije učinilo, tata, Idi, ćale, lovi sam, Kad ti se sviđa, Ja više volim d' ostanem kod kuće s majkom I bata-Gasom. I otac na svom kitolovcu potpuno sam brodi Po uzburkanoj vodi... Otac na moru, Sin kod kuće, Kit van sebe. Čorbaluk supe vruće Prevrnu bata-Gasa. Bura bila strašna, Supa bila slasna. Srećko seo pa se vajko: Što ne odoh u lov, majko, U lov na kita? Zar priliku retku ja da upropastim I brkove svoje kitom ne omastim? Al' otvoriše se odnekuda vrata - Mokar i zadihan pojavi se tata Sa kitom na ramenu. I na sto kita tresnu, životinju lepu Plavooku, Što se ne viđa svakodnevno Pa reče plačevno: Šta žurite, požurite, Isecite ga, gladan sam, 'oću da jedem. Ali naš Srećko ustade kao od bede, Pogleda svoga oca u beonjače, U beonjače plavih očiju, Plavih kao u plavookog kita. A što jadno živinče da sečem kad mi Ništa nije učinilo? Neću, uzmite moj deo, reče. I na zemlju baci nož, A kit nož dograbi kako ga opazi I na oca jurnu, skroz ga proburazi. Joj, joj, reče bata-Gasa. Ovo meni na lov liči kad se love leptirići. I evo Evo Srećka gde čitulju sprema. Dok majka zbog muža crninu oblači, Kit dom razoreni gleda okom plačnim. I odjednom zakuka: Zašto ubih jadnog smetenjaka? Goniće me odsad sila motornjaka, Istrebiće celu moju retku felu. Nasmejavši se preteće Uputi se ka vratima, Udovici uzgred reče: Gospođo, ako me neko potraži, Budite ljubazni i recite: Kit je izašao, izvolite sesti I sačekajte ga ako vam ne smeta Vratiće se opet kroz petnaest leta...
PARIZ NOĆU
Tri šibice kresnuh u noći Prvu da ti vidim lice Drugu da ti vidim oči Poslednju da ti vidim usta Onda pomrčina da se svega sećam Dok te u naručju svome stežem srećan.
ДОРУЧАК
Сипао је кафу У шољу Долио млеко У шољу с кафом Промешао Кашичицом Попио белу кафу И испустио шољу Не говорећи ништа Запалио Цигарету Правио колуте Дима Отресао пепео У пепељару Не говорећи ми ништа Не гледајући ме Дигао се Ставио шешир На главу Обукао Кишни мантил Јер је падала киша И изашао На кишу Без речи Без погледа А ја сам се Ухватила за главу И плакала.
POLJUBI ME
Desilo se to u kvartu grada svetlosti gde je zagushljivo i gde je uvek tama. Zimi kao i leti tamo je uvek zima. Ona je stajala na stepenicama On pored nje Ona pored njega Noc je i bilo je snega Osecao se sumpor To su poslepodne ubijali stenice Ona mu je govorila: Ovde je mrak nedostaje mi zrak Zimi kao i leti ovde je uvek zima I Bozje Sunce ovamo ne dolazi Valjda posla ima u boljim kvartovima Zagrli me cvrsto... Poljubi me... Ljubi me dugo... Ljubi me... Kasnije bice prekasno za nas Nash zivot to je danas Ovde se umire od svega I od toplote i od hladnoce i od snega Ovde zraka nema Ne budesh li me ljubio umrecu ugushena Tebi je 15. godina Meni je 15. godina Zajedno imamo 30. godina Sa 30. godina vishe nismo mladi To su godine kada se radi Kasnije bice prekasno za nas Nash zivot to je danas. Poljubi me!!! | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert sub stu 06, 2010 12:14 am | |
| Pesma iz meseca maja
Mazga kralj i ja Umrećemo sutra Mazga od gladi Kralj od dosade Ja od ljubavi
Parče krede Na tabli dana Piše naša imena Vetar u jablanima Zove nas po imenu Mazga čovek kralj
Sunce Crne Krpe Već nam je izbrisalo imena Sveža voda iz travnjaka Pesak iz peščanika Ruža iz crvenog ružičnjaka Put od kuće do škole
Mazga kralj i ja Umrećemo sutra Mazga od gladi Kralj od dosade A ja od ljubavi U mesecu maju Život je trešnja Smrt koštica Ljubav trešnjino drvo. | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert sub stu 06, 2010 12:14 am | |
| Pater nostri
Oče naš na nebesi Ostani gde jesi A mi ćemo ostati na zemlji Koja je nekad baš lepa Sa tajnama Njujorka Sa tajnama Pariza Koje nisu ništa gore od tajni Svetog Trojstva Sa onim malim kanalom Urk Sa velikim Kineskim zidom Sa rečicom Morle Sa mentol bombonama Sa Velikim ili Tihim okeanom I sa ona dva bazena u Tiljerijama Sa dobrom i nevaljalom decom Sa drugih trista čuda Koja su tu Tek tako Razbacana Svakom nadohvat Što se i sama nekad čude što su tolika čuda Pa se prosto kriju K'o gola lepotica što ne sme da se pokaže Sa nepreglednim legijama Nedaća sveta Sa legionarima Sa mučiteljima Sa šefovima ovoga sveta Sa šefovima i njihovim blefovima Sa godišnjim dobima Sa godinama Sa divnim devojkama i matorim budalama Sa sirotinjom koja je hrana topovima. | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert sub stu 06, 2010 12:15 am | |
| PESMA
Koji smo danas dan Mi smo svi dani Prijateljice moja Mi smo čitav život Ljubavi moja Mi se volimo i mi živimo A ne znamo šta je to život I ne znamo šta je to dan I ne znamo šta je to ljubav
FIJESTA
I čaše su bile prazne I flaša razbijena I krevet raspremljen I vrata zatvorena I sve staklene zvezde Sreće i lepote Treptale su u prašini Nepočišćene sobe I bio sam mrtav pijan I lud od radosti I ti živa pijana Gola u mom zagrljaju.
ŽIVI PESAK
Demoni i divote Vetrovi i oseke Daleko već povuklo se more A ti Kao alga blago milovana vetrom U živom pesku postelje ne miruješ sanjajući Demone i divote Vetrove i oseke Da daleko povuklo se more Dok su u tvojim poluotvorenim očima Zaostala dva mala vala Demoni i divote Vetrovi i oseke Dva vala mala da me potope
NE PEVAM JA
Ne pevam ja već cvet koji sam video Ne smejem se ja već vino koje sam pio Ne plačem ja već moja izgubljena ljubav.
ŠKOLA UMETNOSTI
U kutiji od upletene slame Otac izabra jednu kuglicu od papira I baci je U staklenu činiju sa vodom Ispred radoznale dece Razvi se u vodi odjednom Raznobojni Veliki japanski cvet Kratkotrajni lokvanj I deca utihnuše Zadivljena U njihovoj uspomeni nikad više Taj cvet uvenuti neće Taj iznenadni cvet Stvoren za njih Za tren Pred njima.
RAT
Iskrčite kreteni iskrčite Sve mlado drveće starom sekirom isecite ga Iskrčite kreteni iskrčite ga A staro drveće sa starim korenjem sa veštačkim zubalom sačuvajte ga I okačite natpis Drveće Dobra i Zla Drveće Pobede Drveće Slobode I pusta šuma bazdiće po starom crknutom drvetu i ptice će pobeći iz nje a vi ćete ostati tu da pevate Ostaćete tu kreteni da pevate i defilujete.
ZA USPOMENU
Slušajući muziku koju nikada pre nije čuo jednu tužnu romansu kao cviljenje kučeta koju je pevala neka pijana žena nasred ulice čovek koji je izgubio pamćenje seti se jedne udovice koju nikada nije ni poznavao I pevušeći tu pesmu krene da traži ženu Put pod noge krene pravo i ne pitajući ikoga za put I evo ti ga ulazi bez kucanja u kuću sklopljenih kapaka A ta kuća je dvorac I on postaje vladalac Onaj koga čekaju i penje se uz stepenice kraljevski i ne brojeći ih Zatim otvara jedna velika vrata Tu nalazi ženu nasmejanu i potpuno golu pred njom je novo šatorsko krilo na njemu leži telo njenog muža u komade isečeno udovičino delo Žena se nasmeši kada spazi čoveka koji je izgubio pamćenje Sve sam to učinila tebe radi poljubi me poljubi me Fransoa I baca mu se u zagrljaj i Fransoa čije je ime Pol sam ne zna šta na to da kaže Jednostavno je srećan i kako mu je želja da ženu obori na divan da se malo pomaze ona se odmiče i kaže mu pokazujući na ostatke svog muža Avaj poslednji komad još nije isečen u komade i svaki naredni komad još uvek je neisečen komad oh čini mi se da ovo nikada neću završiti To je slagaljka kaže joj čovek što je izgubio pamćenje imala si uzornog muža ne treba da se sekiraš mogu opet da ga sastavim I strpljivo komad po komad čovek koji je izgubio pamćenje stavlja svaki komad na svoje mesto arterije i srce boju pogleda ruke i toplotu ruku boju i belilo I muž dolazi k sebi i žena odmah priređuje ljubomornu scenu Ovo na zlo sluti reče čovek što je izgubio pamćenje i nestade kao što je i došao neprimetno.
ПОРОДИЧНА ПЕСМА
Мајка плете Син је у рату Мајци је то сасвим природно А тата збиља шта тата ради? Тата се бави пословима Жена му плете Син је у рату Он послове Тати је то сасвим природно А син а син Збиља шта о свему мисли син? Син о свему не мисли апсолутно ништа Мајка му плете отац му се бави пословима он ратује Када се завршио рат Он ће са татом да прави послове Рат се наставља мајка наставља да пелте Отац наставља са пословима Син је убијен и он више не наставља Отац и мајка иду на гробље И отац и мајка сматрају да је све то сасвим природно Живот тече даље живот са плетивом са ратом са пословима Пословима ратом плетивом ратом Пословима пословима пословима Живот са гробљем.
КОД ЦВЕЋАРКЕ
Човек улази код цвећарке и бира цвеће цвећарка му завија цвеће човек ставља руку у џеп и тражи новац да плати цвеће али у исто време хвата се нагло руком за срце и пада
У истом тренутку док пада новац се просипа по земљи а онда и цвеће пада истовремено са човеком истовремено са новцем а цвећарка стоји ту крај новца што се котрља крај цвећа што се ломи крај човека што умире све је наравно врло тужно и ваљало би да учине нешто мислим цвећарка али ни она сама није знала шта да уради сама не зна одакле да почне
Има толико тога да се уради са тим човеком што умире са цвећем што се ломи и тим новцем тим новцем што се котрља што се непрестано котрља
ОБЛАЦИ
Пошла сам по плетиво и сиво јаре пошло је за мном уопште се није плашило попут великог још је и мало
И она сама била је мала али је из ње већ говорило нешто старо као свет Већ је знала сурове ствари како на пример да се ваља плашити И гледала је јаре и јаре је гледало њу и само што није заплакала Оно је као ја рече помало тужно помало весело И онда се насмеја у то поче да пада киша
POTOK
Pod mostom prolazi mnogo vode a za njom i mnogo, mnogo krvi Ali ispred nogu ljubavi teče veliki beli potok U vrtu bledog meseca u kome se praznuje svaki dan taj potok peva uspavljujući Bledi mesec moja je svest u kojoj se kreće jedno plavo sunce A to sunce to su tvoje oči.
STRELAC
To lice ljubavi opasno i nežno jedne se večeri javi posle predugog dana Možda je strelac bio sa lukom ili svirač sa harfom Ne znam više Zaista ne znam Znam samo da me je ranio možda strelom možda pesmom Znam samo da me je ranio iz srca krv mi teče Vrela me suviše vrela ljubavna rana peče.
LJUBAV NA ROBOTSKI NAČIN
Neki čovek piše na mašini ljubavno pismo i mašina odgovara čoveku svojeručno i umesto primaoca Toliko je savršena ta mašina Mašina za prodaju čekova i ljubavnih pisama I čovek udobno smešten u svojoj mašini za stanovanje čita mašini za čitanje odgovor mašine za pisanje I u svojoj mašini za snivanje sa mašinom za računanje kupuje mašinu za ljubav I u svojoj mašini za ispunjavanje snova vodi ljubav sa mašinom za pisanje s mašinom za ljubav I ta ga mašina vara s nečim S nečim da pukneš od smeha.
IZGUBLJENO VREME
Pred ulazom u fabriku radnik se odjednom zaustavi lepo vreme beše ga cimnulo za rukav i kako se okrenuo pogleda u Sunce crveno i okruglo tek probuđeno iz neba dubokog i namignu mu onako srdačno Zbilja drugar Sunce zar ti se ne čini ipak malo glupo po ovakvom danu rintati za gazdu?
I TO MI JE NEKA RAZONODA
I to mi je neka razonoda pisati i to mi je neka razonoda sanjati Eto taj list bio je potpuno beo pre nekoliko sekundi Ni minut jos nije prošao A evo na sta to liči.
REKA
Tvoje mlade grudi blistale su na mesečini Ali on je bacio Ledeni kamičak Hladni kamen ljubomore Na odsjaj Tvoje lepote Što je igrala gola na reci U velesjaju leta
DORUČAK
Sipao je kafu U šolju Dolio mleko U šolju sa kafom Promešao Kašičicom Popio belu kafu I spustio šolju Ne govoreći ništa Zapalio Cigaretu Pravio kolute Dima Otresao pepeo U pepeljaru Ne govoreći mi ništa Ne gledajući me Digao se Stavio šešir Na glavu Obukao Kišni mantil Jer je padala kiša I izašao Na kišu Bez reči Bez pogleda A ja sam Zarila glavu u ruke I plakala.
KAKO UBITI VREME
Neki misle da je to lako Ne raditi ništa A ustvari to je vrlo teško Ništa teže od toga Valja ubiti vreme A to nije mali posao To je da padneš s nogu Ah! od jutra do sutra nisam radio ništa ništa ah! a što je još čudnije od jutra do sutra od sutra do jutra radio sam isto ništa! ništa nisam radio a i moglo mi se ah! kako je to tužna priča mogao sam da imam sve da ono što bih hteo da sam hteo to bih i imao ali nisam hteo ništa ništa Ipak jednog dana vidim ti jednog psa koji mi se svideo odmah sam ga imao jedan veliki pas ovčar ali jadna životinja kako je tugovala tugovala za bivšim gazdom neki stari Škot ja ti kupim i gazdu a i moglo mi se ah! kakav Škot oh! kakav Škot je bio taj Škotlanđanin taj što mi je čuvao psa ceo dan je cmizdrio celu noć je jecao ah! to je bilo da poludiš kopnio je kao travka ništa mu nisi mogao reći govorio je obesiću se Više volim da čuvam ovce tulio je na škotskom a pas je zavijao slušajući kako mu gazda tuli a kako mi se moglo ja ti kupim i ovce stavim ih u salon i tu su pasle tepihe i onda jednoga dana crkoše od dosade ode za njima i Škot u grob ah! a za njim i pas E tada sam otišao na krstarenje Da malo smirim živce. | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert sub stu 06, 2010 12:15 am | |
| Poljubi me
To je bilo u jednom kvartu grada Svetlosti Gde nikada nema vazduha gde samo tame ima A zimi i leti večno traje zima Stajala je na stepeništu On kraj nje i ona kraj njega Bila je noć Sumporni smrad je zalivao stepenice Jer su to poslepodne tamanili stenice I ona mu kaže O kako je ovde mračno Tu nema vzduha tu samo tame ima Zimi i leti večno traje zima Sunce našeg dragog Boga ne stiže u kuće naše Ono ima dosta posla dok obasja bogataše O, stisni me u zagrljaj i ljubi mie ljubi strasno Kasnije već biće kasno A ovde se od svega crkava il` se smrkneš il` se gušiš Tu nema vazduha Prestaneš li da me ljubiš čini mi se da se davim Ti imaš petnaest godina I ja imam petnaest Udvoje to je trideset U trideset nismo više deca Imamo dovoljno godina za rad Imamo dovoljno godina za poljupce Kasnije već biće kasno Naš je život za nas Danas Ljubi me! | |
| | | Teodora
Broj postova : 305 Reputation : 13 Join date : 02.11.2010 Lokacija : Sweden
| Naslov: Re: Jacques Prevert pon stu 15, 2010 9:35 pm | |
| DIVNI ŽIVOT
U menažerijama Puno je životinja Čitav život provode Iza rešetaka Zar mi nismo braća Tih sirotih životinja
Nismo za kaljnje treba nas koreti Dopustili smo da nas iznenade A šta smo učinili Mi deca stepeništa Deca iz ćorsokaka Svet nas je odbacio od sebe A život tresnuo u blato
Majka nam je beda A otac krčma Izrasli smo po fiokama Umesto u kolevci Dopustli su da se otkotraljamo Niz oluke ulične nagi od najmlađih naših dana Parkirani smo po zatvorima Spavamo po kavezima I vrtimo se u krug Ne videći prirodu Ne pevajući pesme
Nismo za žaljenje Mi smo za prekore Dopustili smo da nas iznenade A šta smo učinili Mi deca stepeništa Deca iz ćorsokaka Svet nas je odbacio od sebe A život tresnuo u blato. | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Jacques Prevert | |
| |
| | | | Jacques Prevert | |
|
| Permissions in this forum: | Ne moľeą odgovarati na postove.
| |
| |
| |